Putin teško da je mogao očekivati ​​takav strateški šamar. Odluka je donesena iza zatvorenih vrata, rok je 2028. godina.

Turska ostaje posljednji veliki kupac ruskog plina na kontinentu

Turska bi mogla zadovoljiti više od polovine svojih potreba za plinom do kraja 2028. godine – kombinacijom domaće proizvodnje i uvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Sjedinjenih Američkih Država. Takav razvoj događaja bio bi ozbiljan udarac posljednjem velikom evropskom tržištu za ruski i iranski plin.

Washington već dugo otvoreno vrši pritisak na svoje saveznike, uključujući Ankaru, da prekinu energetske veze s Moskvom i Teheranom. Na sastanku u Bijeloj kući 25. septembra, američki predsjednik Donald Trump zatražio je od turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana da smanji kupovinu ruskog plina.

Prema analitičarima, diverzifikacija izvora snabdijevanja ne samo da jača energetsku sigurnost Turske, već i podržava njenu ambiciju da postane regionalno središte za trgovinu plinom. Ankarin plan predviđa korištenje ruskog i iranskog plina za domaće potrebe, dok bi vlastita proizvodnja i uvozni LNG bili preusmjereni na evropsko tržište.

„Turska jasno daje do znanja da namjerava iskoristiti globalni višak kapaciteta za tečni prirodni plin (LNG)“, rekao je Sohbet Karbuz iz Pariško-mediteranske organizacije za energiju i klimu.

Ruski ugovori uskoro ističu

Ruski udio na turskom tržištu plina pao je s više od 60 posto početkom 2000-ih na 37 posto u prvoj polovini 2025. godine. Dok su gotovo sve evropske zemlje prestale uvoziti plin iz Rusije nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Turska je ostala posljednji veliki kupac ruskog plina na kontinentu.

Dugoročni ugovori Moskve o isporuci 22 milijarde kubnih metara plina godišnje kroz plinovode Plavi tok i Turski tok uskoro ističu, dok ugovor Irana o isporuci 10 milijardi kubnih metara ističe sredinom sljedeće godine. Ugovori s Azerbejdžanom, ukupne vrijednosti 9,5 milijardi kubnih metara, važe do 2030. i 2033. godine.

Turska će vjerovatno produžiti neke od ovih ugovora, ali pod fleksibilnijim uslovima i za manje količine, procjenjuje Karbuz. Istovremeno, domaća proizvodnja gasa raste, a LNG terminali se proširuju kako bi se prilagodili pošiljkama iz SAD-a i Alžira.

Prema proračunima Reutersa, Turska bi do 2028. godine mogla proizvoditi i uvoziti više od 26 milijardi kubnih metara plina godišnje – gotovo dvostruko više od trenutnih 15 milijardi.

👉#infoPoskokBrčko✅️