Politička scena Republike Srpske sve više liči na zatvoreni krug u kojem se akteri ne mijenjaju, već samo presvlače dresove. Dok se stranke pripremaju za izbore 2026. godine, osnovno pitanje glasi – ima li ti izbori uopšte smisla i može li ishod donijeti ikakvu suštinsku promjenu?
U teoriji, izbori bi trebali da nude izbor između različitih vizija društva, ekonomije i budućnosti. U praksi, međutim, između vlasti i opozicije u Republici Srpskoj gotovo da nema nikakve ideološke razlike. Ni jedna ni druga strana ne nude dosljedan stav ni po jednom suštinskom pitanju – od evropskih integracija, odnosa prema Rusiji, pa do unutrašnjih reformi.
Dok vlast igra na proputinističku kartu i govori o „suverenizmu“, opozicija, umjesto da ponudi jasan proevropski pravac, ponaša se kao bleda kopija SNSD-a, često preuzimajući iste narative i populističke parole. Kada Dodik napadne EU – opozicija šuti. Kada Dodik relativizuje korupciju – opozicija se spotiče o vlastite afere.
Ono što građani vide jeste politički teatar bez razlike u scenariju. Na jednoj strani „izdajnici“, na drugoj „lopovi“. Ni jedno ni drugo nisu političke kategorije – već dokaz da politika u RS funkcioniše kao sukob interesa, a ne ideja.
Odsustvo stvarne političke ponude dovelo je do fenomena potpune izborne apatije. Ljudi više ne vjeruju da će promjena vlasti značiti i promjenu sistema. Stranke bez jasnog programa, bez morala i vizije, svode politiku na borbu za privilegije, zapošljavanja i pristup javnom novcu.
Rezultat – kontinuitet propadanja. Isto lice na vlasti, ista prazna obećanja, isti politički „papci“ koji preko noći mijenjaju stranu čim vide kome ide bolje u anketama.
Aleksandar Savanović u svojoj analizi precizno zaključuje: u Republici Srpskoj danas ne biramo između vlasti i opozicije, već između dva identična sistema ličnih interesa. Izbori postoje – ali izbora nema.
👉infoposkokbrčko✅️
