govoriti ne, mora znati i kako da, kako naprijed, u ovakvim okolnostima, sa ovim ljudima, u ovoj konstelaciji smanjiti animozitete”, insistira tada Izetbegović.
Trojka osijedila za tri godine
Prije tri godine, čelnici Trojke su Izetbegoviću, kao etabliranoj vlasti, govorili manje-više isto ovo što je on nekada govorio Silajdžiću: da je zastoj, da se BiH mora pokrenuti, da se ne može govoriti “ne”, itd.
Elmedin Konaković i Denis Bećirović su ponavljali da je SDA pokvarila odnose sa Amerikancima, da zbog svadljivih bošnjačkih lidera koji su izgubili podršku stranaca – država stagnira, da je zbog tog zaoštrena situacija, “kola su krenula nizbrdo”, itd.
Bećirović se profilirao kao kandidat mira. Konaković je poručivao da dolaze “novi pregovarači”. Išao u posjete Zagrebu, Beogradu popravljati odnose. Ismijavao Komšićevu izjavu o “NATO granici na Drini”, ponavljao da je Izetbegović “umorni vozač” (dakle, kao nekoć Silajdžić).
Nakon tri godine u vlasti, taj narativ se raspao. Ako su nekad zvučali kao mladi Izetbegović, sad zvuče kao istrošeni, stari Silajdžić. Osijedili su za samo tri godine.
Državni nivo vlasti je blokiran. Napretka nema. A Trojka nudi “beskompromisnost”. Ćudić je pompezno “prekinula koaliciju” sa SNSD-om (ali kadrovi Naše stranke nisu napustili ministarske i direktorske pozicije). Problemi se prelijevaju i na odnose Trojke s hrvatskim blokom: Trojka toliko tone, da ide u teorije zavjere da HDZ djeluje u dosluhu s Komšićem. U četvrtoj godini mandata, to će biti plivanje u živom blatu.
Nedjelotvornost Trojke najbolje se vidi na temi pregovarača. Ne mogu bez SNSD-a i HDZ-a imenovati efektivnog pregovarača, a s njima, posebno sa SNSD-om ga ne žele imenovati. Jer kako, nakon svega što se desilo, raditi išta zajedno s Dodikom? Uče na teži način šta znači biti “B komponenta” u vlasti, u dejtonskoj BiH.
Paradoks bošnjačke politike: voditi BiH naprijed s “nekim Šešeljem”
Kako kaže Izetbegović i debati 2010: “Uvijek je neki SDS, uvijek je neki Dodik, uvijek imate nekog Šešelja. Valja u toj konstelaciji odnosa gurati stvari naprijed.” I zaista, čak i ako i Dodik i SNSD padnu – a ko kaže da će? – bit će tu ponovo “neki Šešelj”.
Istovremeno, dolazak srpske Trojke na vlast uopće nije siguran. Možda SNSD ostane tu gdje jeste i u idućem mandatu, sa Dodikom ili bez njega. To će odlučiti glasači u RS-u, ne Trojka.
Dakle, i u idućem mandatu, bit će “neki Šešelj”. I valjat će i u toj konstelaciji pomjerati stvari naprijed, a opet ne biti previše popustljiv, snishodljiv, zadržati integritet i dostojanstvo. To je stalna formula bošnjačke politike, svejedno da li je na vlasti SDA ili “bošnjački reformski blok” (Trojka).
Trojka, koja se nekada dičila svojim dobrim odnosima sa srpskim i hrvatskim strankama, teško može više išta. Njeni lideri sve više podsjećaju na istrošenog Silajdžića iz 2010, koji je nemogućnost da napravi bilo kakav pomak predstavljao kao svoju “beskompromisnost”, “principijelnost”, itd.
SDA sada mnogo manje sada liči na istrošenog Silajdžića, nego što je to bio slučaj prije tri godine.
To se npr. vidi po obnovi odnosa sa međunarodnom zajednicom, zdravijim odnosom prema hrvatskoj komponenti Federacije, itd. Ali SDA trenutno nema tako snažnog mladog kadra, kakav je Izetbegović bio 2010, što će joj biti najveći problem u utrci za Predsjedništvo, a na koncu i u nošenju idućeg mandata u vlasti, ako dobije povjerenje.
U svakom slučaju, ko god činio B komponentu u idućem mandatu, morat će naći načina da, uprkos svemu, pomjera stvari naprijed. Jer, kako jednom neko reče, pomjeriti BiH naprijed je kao složiti Rubikovu kocku s povezom na očima. A druge nema, jer stagnacija je uvod u eskalaciju.
👉#infoposkokbrčko✅️
