U članku se tvrdi da je Hrvatska uvozila iransku naftu koristeći lažne brodarske dokumente, navodeći da teret potiče iz Malezije, kako bi se izbjegle sankcije.
Brodovi su prelazili teret s broda na brod (ship-to-ship transfers) prije konačne isporuke u Hrvatsku (u skladišta Janaf).
Do sada su iranski tankeri skrivali svoj identitet (isključivanjem AIS-a, slanjem lažnih koordinata). Ali članak navodi da je – prema izvorima iz analitičke kuće Kpler – većina tankerima pod iranskom zastavom nedavno počela pravilno emitovati AIS podatke, prestajući sa „mimikrijom“.
To bi se moglo tumačiti kao pokušaj legitimacije djelovanja Irana ili pokazivanje sile (poruka da zapljene neće proći nekažnjeno).
Takođe se navodi da su SAD planirale zaplijeniti prihode od prodaje nafte koja je skladištena u hrvatskim terminalima (Omišalj na Krku).
—
Kritički osvrt i nejasnoće
Članak se često oslanja na tužbe i optužbe – to znači da mnogi detalji možda još nisu pravno potvrđeni.
Nije sasvim jasno koliko su hrvatske institucije bile svjesne i u kolikoj mjeri su sudjelovale (ili nisu) u procesu.
Postoji rizik dezinformacija ili manipulacija u medijima — uvijek treba provjeriti više izvora.
Emitovanje AIS-a može imati različite motive: politički, propagandni, tehnički. Ne mora striktno značiti “prestali su se skrivati” u smislu da su postali transparentni, već da su procijenili da je rizik od otkrivanja manji
👉#infoposkokbrčko✅️
