Na Titovom pogrebu, 8. maja 1980. godine, okupili su se gotovo svi svjetski lideri, kraljevi, predsjednici, premijeri, pa čak i oni koji međusobno nisu govorili godinama.
Bio je to događaj bez presedana, mjesto na kojem se cijeli svijet nakratko ujedinio da oda počast jednom čovjeku.
Među morem limuzina i državnih zastava, izostajalo je samo jedno ime koje su svi očekivali, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Jimmy Carter.
Umjesto njega, u Beograd su stigli potpredsjednik Walter Mondale i predsjednikova majka, Lillian Carter, neobična, ali simbolična gesta. Carter je tada bio u jeku Hladnog rata s Moskvom.
Sovjetski Savez je tek nekoliko mjeseci ranije izvršio invaziju na Afganistan, a odnosi između dvije supersile bili su na ivici pucanja.
Carter je znao da bi susret s Brežnjevom u Beogradu izazvao diplomatski potres. Zato je ostao u Washingtonu.
Ipak, nije zaboravio Tita. Mjesec i pol kasnije, 24. juna 1980. godine, američki predsjednik dolazi u Beograd u tišini i bez pompe. Zajedno s suprugom Rosalynn i kćerkom Amy, odlazi u Kuću cvijeća.
Položio je vijenac, kratko se zadržao i u tišini se poklonio čovjeku koji je, kako je rekao, „bio jedan od najvećih velikana 20. stoljeća“.
Tada je Carter izgovorio riječi koje su mnogi zapamtili:
„Tito je bio jedan od rijetkih državnika koji su oblikovali suvremeni svijet i jedan od još manjeg broja onih koji su ga usmjeravali prema boljem.“
Bio je to trenutak iskrenog poštovanja, bez politike i protokola.
U tom poklonu, pred grobom jugoslavenskog vođe, spojila se simbolika epohe, svijet podijeljen između Istoka i Zapada nakratko je zastao pred čovjekom koji je cijelog života hodao između njih.
Na Titovom pogrebu, 8. maja 1980. godine, okupili su se gotovo svi svjetski lideri, kraljevi, predsjednici, premijeri, pa čak i oni koji međusobno nisu govorili godinama.
Bio je to događaj bez presedana, mjesto na kojem se cijeli svijet nakratko ujedinio da oda počast jednom čovjeku.
Među morem limuzina i državnih zastava, izostajalo je samo jedno ime koje su svi očekivali, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Jimmy Carter.
Umjesto njega, u Beograd su stigli potpredsjednik Walter Mondale i predsjednikova majka, Lillian Carter, neobična, ali simbolična gesta. Carter je tada bio u jeku Hladnog rata s Moskvom.
Sovjetski Savez je tek nekoliko mjeseci ranije izvršio invaziju na Afganistan, a odnosi između dvije supersile bili su na ivici pucanja.
Carter je znao da bi susret s Brežnjevom u Beogradu izazvao diplomatski potres. Zato je ostao u Washingtonu.
Ipak, nije zaboravio Tita. Mjesec i pol kasnije, 24. juna 1980. godine, američki predsjednik dolazi u Beograd u tišini i bez pompe. Zajedno s suprugom Rosalynn i kćerkom Amy, odlazi u Kuću cvijeća.
Položio je vijenac, kratko se zadržao i u tišini se poklonio čovjeku koji je, kako je rekao, „bio jedan od najvećih velikana 20. stoljeća“.
Tada je Carter izgovorio riječi koje su mnogi zapamtili:
„Tito je bio jedan od rijetkih državnika koji su oblikovali suvremeni svijet i jedan od još manjeg broja onih koji su ga usmjeravali prema boljem.“
Bio je to trenutak iskrenog poštovanja, bez politike i protokola.
U tom poklonu, pred grobom jugoslavenskog vođe, spojila se simbolika epohe, svijet podijeljen između Istoka i Zapada nakratko je zastao pred čovjekom koji je cijelog života hodao između njih.
👉infoposkokbrčko✅️
