Koštali su 24 milijarde dolara, izgrađena su samo 3, a njihovi topovi nemaju čime pucati: ‘Oni su primjer svega najgoreg u američkoj brodogradnji’
U samoj ideji, američka mornarica se nije mogla složiti oko toga šta tačno želi od ovih brodova.
radi se o razaračima klase Zumwalt u američkoj mornarici, i tekst iz Jutarnjeg list naglašava niz problema tog projekta.
Evo sažetka ključnih tvrdnji
Što tvrdi
- Visoki troškovi i smanjen opseg
- Projekt je koštao preko 22,5 do 25 milijardi dolara kada je sve rečeno i učinjeno.
- Izvorno je planirano 32 broda te klase, no na kraju su izgrađena samo tri.
- Raspon zadaća i kompleksnost
- Projekt je bio prekompleksan: mornarica nije bila sigurna što točno želi – da li jednostavno „višenamjenski razarač“, da li brod s jakom potporom vatre za kopnene ciljeve, itd.
- Kako su ukidani i modificirani dijelovi, projekt je izgubio početne ambicije, ali troškovi su ostali visoki.
- Problemi s naoružanjem
- Zumwalt je trebao imati tri glavni topnička sustava: dva topa kalibra 155 mm i dodatne topove od 30 mm za blisku obranu.
- Ti topovi koriste specijalne projektile (dugi, teški, s raketnim potpomaganjem) jer standardni projektili ne odgovaraju sustavu.
- Cijena po projektilu za taj specijalni tip iznosila je daleko više nego je planirano (u tekstu: ~ 800.000 USD po projektilu umjesto ~35.000 USD).
- Budući da nije bilo dovoljno ili dovoljno jeftinih projektila, glavne topove praktično nije moguće učinkovito koristiti. Članak kaže da ti topovi “nemaju čime pucati” u smislu da nema održivog broja kompatibilnih projektila.
- Promjena smjera: hipersonične rakete
- Kako bi se dao smisao brodu, plan je prebaci ga na ulogu lansiranja hipersoničnih projektila (CPS).
- Plan je bio da se umjesto topova ugradi četiri cijevi za hipersonične rakete, koje bi imale vrlo velike domete (u tekstu spominju >2700 km) i korištenje kinetičke energije.
- Projekt “railgun” (tračni top) također je razmatran, no otkazan je u 2021.
- Ostale slabosti
- Sustav računanja i upravljanja “TSCEI” kojeg je imao Zumwalt razlikovao se od Aegisa (kojeg koriste mnogi drugi američki ratni brodovi). Prema članku, nije bio dorađen do razine Aegisa i nije pružao neke važne sposobnosti poput protubalističke obrane.
- Brod koristi “stealth” dizajn (nagib trupa prema unutra – tzv. tumblehome oblik), kompozitne materijale i druge tehnologije za smanjenje radarskog odraza.
- Za razliku od klasičnih razarača, njegovo “računalno srce” i softver razlikuju se, što stvara interoperabilne probleme.
- Posada je relativno mala — ~147 ljudi osnovne posade + ~28 za dodatne misije, što je manje nego na mnogim drugim velikim brodovima.
- Ocjena
- Autor (i stručnjak Matthija Blaće koji u članku daje komentare) smatra da klasa Zumwalt nikad neće opravdati svoj trošak i da hipersonične rakete mogu biti ugrađene i na druge brodove umjesto da se oslanjaju na Zumwalt kao “posebni slučaj”.
- Članak zaključuje da je Zumwalt “primjer svega najgoreg u američkoj vojnoj nabavi”.
Moje dodatne napomene i provjere
- Konstrukcija i razvoj razarača klase Zumwalt već su bili predmet rasprava u vojno-tehnološkim krugovima. Projekt je često kritiziran zbog previsokih troškova, tehničkih izazova, i nejasne borbene uloge.
- Činjenica da je planirani broj brodova smanjen sa 32 na 3 potvrđuje da su inicijalni zahtjevi bili preambiciozni ili neodrživi.
- Posebno je problematično oslanjanje na topničke sustave s nekonvencionalnim projektulima kad ta municija ne postoji u velikim količinama ili je preskupa da bi bila praktično upotrebljiva
- Zamjena funkcije topova hipersoničnim projektilima pokazuje da se dizajn projekta pokušava spašavati “naknadnim namjenama”, što je često simptom da originalne specifikacije nisu bile dobro uspostavljene.
- Međutim, treba imati i nešto uravnotežen pogled — Zumwalt ima moderne tehnologije, smanjeni radarski odraz i visoku električnu snagu. Ali pitanje je jesu li te prednosti dovoljno da opravdaju toliko ulaganje.
👉#infoposkokbrčko✅️
