Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović u nedavnom intervjuu za FACE TV s Avdom Avdićem govorila je o dogovoru između Republike Srpske i Trumpove administracije, ističući da se on ne tiče svakodnevnih pitanja poput budžeta ili imenovanja, nego „očuvanja mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini“.
Cvijanović je poručila kako vlasti RS žele biti „kredibilne i posvećene miru“, ali su istovremeno, kako navodi, bošnjački političari ti koji vjeruju da će OHR nametnuti rješenje po njihovoj volji — što, prema njenom mišljenju, onemogućava dijalog i kompromis.
SKEPSA JE OPRAVDANA
Autor teksta Haris Imamović ističe da je javnost s pravom skeptična prema novom dogovoru sa SAD-om, jer su mnogi slični pokušaji u prošlosti propali upravo zbog kršenja obećanja. On podsjeća da su slični dogovori, poput onog iz 2022. kada je SNSD uz podršku američke administracije ušao u Vijeće ministara, završili novim krizama i blokadama.
Bivši američki ambasador Michael Murphy upozorio je da će i ovaj dogovor propasti „ako Dodik nastavi s antidejtonskom agendom“.
NAMJERE I STRUKTURNE PREPREKE
Cvijanović, iako u razgovoru djeluje pomirljivo, nije ponudila rješenja za suštinske ustavne i političke razlike koje razdvajaju tri konstitutivna naroda. Problem, kako naglašava Imamović, nije samo u „nedostatku dobre volje“, već u strukturnim sukobima i različitim vizijama budućnosti države.
Posebno je upitna njena dosljednost kada dovodi u pitanje autoritet Ustavnog suda BiH, što je i bio uzrok posljednje političke krize u ljeto 2023. godine.
OHR – NUŽNO ZLO ILI KOČNICA DIJALOGU?
Cvijanović smatra da prisustvo OHR-a guši domaći dijalog, tvrdeći da bi „bez međunarodnog tutorstva kompromis bio lakše postignut“. Međutim, autor upozorava da iskustvo pokazuje suprotno – čak i kada je OHR bio pasivan, dogovora nije bilo.
Bosanskohercegovački sistem, zasnovan na konsenzusu i vetu, po mišljenju Imamovića, ne može opstati bez međunarodne arbitraže:
„OHR je potreban u situacijama kada njegovo odsustvo znači povratak u predustavno stanje, gdje bi se sporovi rješavali nasiljem.“
KOMPLEKSNI ODNOSI TRAŽE KOMPLEKSNE ODGOVORE
Zaključak teksta je da OHR ne treba biti stalni arbitar, ali mora postojati kao sigurnosni mehanizam u izuzetnim slučajevima, kada blokade ugrožavaju funkcionisanje države.
Cvijanovićev poziv na dijalog, iako zvuči umirujuće, zanemaruje realnost: političke razlike u BiH nisu samo pitanje volje, već duboko ukorijenjenih sistemskih interesa.
Drugim riječima, dobre namjere – same po sebi – nisu dovoljne za očuvanje dejtonskog mira.
👉infoposkokbrčko✅️