tuzlanski kanton već sedam godina predstavlja najdrastičniji primjer sistemskog prekrajanja izborne volje u bosni i hercegovini. dok se građani nadaju promjenama i sigurnijem životu, politička scena tk pretvorena je u kulisu u kojoj stvarne odluke donose novac, pritisci, strah i privatni interesi.
umjesto stabilne vlasti, kantonom vladaju „ruke“, „preleti“, „gepek“ i noćni dogovori iza zatvorenih vrata. hronologija političkih obrta od 2018. do danas jasno pokazuje kako je demokratski proces u tk postao dekor, a ne osnova upravljanja.
2018. godina – početak ere prekrajanja izborne volje
prvi veliki politički potres desio se 2018. godine kada je tadašnji zastupnik pda, smajo mandžić, prešao u sda. ovaj prelet označio je početak novog modela formiranja vlasti – mimo glasačke kutije i volje naroda. mandžićeva ruka donijela je većinu koja nije postojala na izborima, a navodi o kupovini prelaska, zajedno s pozicijama i benefitima, i danas se provlače u javnosti.
na čelo vlade dolazi denijal tulumović, oko kojeg kasnije izbijaju afere o namještanju tendera. njegova vlada ostaje simbol prvog velikog iskrivljenja demokratije u tk.
2021. godina – kratkotrajni povratak izbornoj volji
u ovoj godini vidimo pokušaj vraćanja političkog poretka bližeg volji građana. mandžić se vraća u blok gdje je izvorno izabran, ali ovaj povratak traje kratko i završava njegovim isključenjem iz sda. motivi i cijena povratka nikada nisu transparentno izneseni javnosti.
2022. godina – novo prekrajanje, nova većina
pred opće izbore 2022. ponovno dolazi do naglog političkog obrata. mandžić, sada uz jasminu lugavić iz pda, ponovo postaje ključni faktor formiranja vlasti – ovaj put opet vraćajući većinu sda-u. tada prelazi i lejla vuković iz sbb-a.
bego gutić, tada visoki funkcioner sda, javno je priznao da je lugavić dobila novac i posao za sebe i supruga kako bi „dignula ruku“. ovaj slučaj ostaje jedan od najotvorenijih primjera političke trgovine u tk.
2025. godina – “vikend vlada” i “gepek vlada”
početak 2025. donosi možda najnerealniji politički obrat do sada. asmir hasić škoro i emir salihović, godinama dio stranke za bih, zatim prelaze u sda pa je napuštaju 2025. godine. njihova dva glasa ruše vladu tk predvođenu sda i df-om.
za samo 48 sati, vraćaju se u staru većinu i ruše tk vladu po drugi put – što javnost naziva „vikend vladom“.
kulminacija haosa nastupa kada hasić izlazi pred kamere i tvrdi da su on i salihović bili izloženi pritiscima, zastrašivanju i pokušajima kontrole njihovog političkog djelovanja. taj period biva obilježen kao:
gepek vlada tk
ovime tk ulazi u svoju najdublju političku krizu, u kojoj se mandat poslanika tretira kao roba, a volja građana kao smetnja.
ko zaista povlači konce u tuzlanskom kantonu?
u gotovo svim aferama, pričama, svjedočenjima i političkim preletima provlači se jedno ime koje se u javnosti najčešće opisuje kao ključni akter iz sjene:
abdurahman hodžić – hodža hih
njegovo ime mediji i politički akteri povezuju s finansiranjem preleta, utjecajem na poslanike i korištenjem javnih resursa kao privatnog političkog fonda. iako formalno van institucija, navodi o njegovoj ulozi čine ga jednim od najspominjanijih ljudi kada se govori o političkim pomjeranjima u tk.
zaključak: ima li smisla izlaziti na izbore?
od 2018. do 2025. godine izbori u tuzlanskom kantonu često nisu imali nikakvu težinu. odluke su se donosile:
u gepeku
u kancelarijama tajkuna
u noćnim dogovorima
u strahu, pritisku i novčanim aranžmanima
građani se s pravom pitaju: ima li smisla glasati, ako njihova volja može biti kupljena, zamijenjena ili poništena za 48 sati?
tuzlanski kanton zaslužuje političku stabilnost, moralne predstavnike i institucije koje rade za građane, a ne za privatne interese.
bez imenovanja problema, aktera i mehanizama – nema ni promjene.
šutnja je postala najskuplja forma saučesništva.
👉infoposkokbrčko✅️