Prema ocjenama manjinskih institucija, stručnjaka i dijela političara, govor mržnje više nije rijetka pojava na društvenoj i političkoj sceni — naprotiv, postao je sastavni dio javnog diskursa. Sve češći incidenti na kulturnim programima, javnim okupljanjima i društvenim mrežama pokazuju da se identitetske tenzije pretvaraju u otvorene sukobe, što čini razmatranje fenomena govora mržnje važnijim nego ikad.
Hrvatska pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter upozorava da učestali izljevi netrpeljivosti normaliziraju nasilje i potiču animozitet prema onima koji se razlikuju po vjeri, rasi, jeziku, izgledu ili uvjerenjima. Takvi obrasci, naglašava ona, vode širenju stereotipa, diskriminaciji i potencijalno — zločinima iz mržnje.
ŠTA JE GOVOR MRŽNJE?
Najšire prihvaćena definicija je ona Ujedinjenih naroda: govor mržnje je bilo koji oblik komunikacije — usmene, pisane ili neverbalne — koji napada ili koristi pogrdan, diskriminatoran jezik prema pojedincu ili grupi na temelju njihovog identiteta: rase, etničke pripadnosti, religije, nacionalnosti, boje kože, porijekla, pola ili drugih obilježja.
U svakodnevnom govoru, ovaj pojam se obično odnosi na uvredljiv ili ponižavajući sadržaj koji narušava društveni mir i usmjeren je prema stvarnim ili percipiranim identitetskim karakteristikama.
Iako univerzalna definicija ne postoji, stručna tumačenja kreću se između zaštite slobode govora i borbe protiv diskriminacije, što čini ovaj koncept predmetom stalne rasprave.
TRI KLJUČNA OBILJEŽJA GOVORA MRŽNJE
UN ističe tri temeljna elementa:
- Bilo koji oblik izraza: govor mržnje može biti izrečen riječima, ali i prikazan slikama, simbolima, gestama, memovima.
- Može se širiti online i offline: internet ga čini bržim, dostupnijim i dalekosežnijim.
- U suštini je diskriminatoran: uvijek je usmjeren prema identitetskim kategorijama — od religije do socijalnog statusa ili seksualne orijentacije.
Važno je napomenuti da se govor mržnje odnosi isključivo na pojedince ili grupe ljudi, a ne na države, institucije ili njihove simbole.
KAKO SE GOVOR MRŽNJE ŠIRI?
Generalni sekretar UN-a António Guterres upozorava da se “mržnja širi internetom poput požara”. Digitalni mediji olakšavaju nastanak i širenje dezinformacija, posebno onih koje izazivaju strah, bijes ili frustraciju. Takav sadržaj se, prema istraživanjima, širi višestruko brže od provjerenih informacija.
Anonimnost, minimalni troškovi i globalna dostupnost dodatno otežavaju kontrolu. Algoritmi društvenih mreža često nagrađuju emocionalno nabijen sadržaj, pa polarizirajuće poruke brže postaju viralne, dok ranjive grupe postaju meta.
STRUČNA UPOZORENJA
- Politolozi Pippa Norris i Ronald Inglehart ističu da govor mržnje online može biti pokretač političke nestabilnosti i nasilja.
- Istraživanje Science magazina (Vosoughi, Roy i Aral, 2018.) pokazuje da društvene mreže aktivno potiču širenje sadržaja koji izaziva bijes ili strah.
- Pravni stručnjak Cass Sunstein naglašava da se mora pronaći precizna ravnoteža između zaštite ranjivih i očuvanja slobode govora.
KAKO SE BORITI PROTIV GOVORA MRŽNJE?
UN i međunarodne organizacije preporučuju niz mjera:
- Medijska i informacijska pismenost – učenje prepoznavanja dezinformacija i manipulativnog sadržaja.
- Odgovorno dijeljenje sadržaja – preporuka #PazitePrijeDijeljenja.
- Promocija inkluzivnog, tolerantnog javnog prostora – suzbijanje diskriminacije i poticanje dijaloga.
- Regulatorni mehanizmi – države sve češće uvode obaveze platformama da uklanjaju nezakonit sadržaj, uz poštivanje slobode govora.
Govor mržnje ostaje izazov koji traži odgovor društva u cjelini: institucija, medija, obrazovanja i građana. Njegovo suzbijanje preduvjet je za očuvanje demokratskih vrijednosti i kulturne kohezije.
👉infoposkokbrčko✅️