Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević tvrdi da svojim odlukama sprječava radikalizaciju društva, no — prateći vlastitu logiku — upravo je on taj koji je takvu radikalizaciju omogućio. Otvorio je političku frontu koju više ne može kontrolirati, a posljedice tek dolaze.
Nekoliko sedmica prije zagrebačke polemike, autor ove kolumne svjedočio je neobičnoj sceni pred osječkom katedralom: dvojica uličnih svirača izvodila su „Zeku i potočić“ na melodiju „Čavoglava“. Bilo teško razabrati da li je riječ o ironiji ili omažu, ali slika savršeno oslikava raspravu koja danas trese Zagreb.
Kada zastupnik Mislav Herman pita Tomaševića vjeruje li da bi Thompson na zagrebačkom hipodromu zaista pjevao dječje pjesmice umjesto „Čavoglava“, pitanje zapravo zadire mnogo dublje: smatra li gradonačelnik da je iko dovoljno naivan povjerovati u takvu konstrukciju?
Zagrebom se tvrdi da je koncert na hipodromu bio okidač za radikalizaciju, čak „ustašizaciju“ društva. Ako je to tačno, onda ispada da je jedino Tomašević — po toj istoj logici — imao moć da spriječi navodno zlo. I svejedno ga je dopustio. Štaviše, istovremeno je potpisao i koncert u Areni 27. decembra. Tek nakon izbora, gradonačelnik iznenada otkriva opasnosti Thompsonova repertoara i odlučuje da 28. decembra „koncerta neće biti“.
Tu argumentacija potpuno pada u vodu. Ako „Čavoglave“ predstavljaju toliku društvenu prijetnju, zašto je onda dozvoljen koncert u subotu, a zabranjen u nedjelju? Ako prijetnja postoji, zar nije logično zabraniti i prvi termin, pa makar to značilo plaćanje odštete?
Još je problematičnije to što Tomašević tvrdi da preuzima ulogu „zaštitnika Ustava“. Ali to nije posao gradonačelnika — to je posao državnih institucija. Kada lokalni političari počnu prekrajati zakonske okvire po ličnom nahođenju, epilog nikada nije dobar. A tu je i dobro poznat efekt zabrana: one nikada ne gase ideje, nego ih raspiruju. Ovoga puta, Tomašević je od slogana „Za dom spremni“ stvorio političku petardu.
Autor je među prvima upozorio da će mu se zabrana koncerta u Areni obiti o glavu. I dalje stoji kod toga. Ako ova odluka postane presedan, uskoro ćemo gledati nešto drugo — ne Thompsonov koncert, nego Thompsonov masovni prosvjed. Na trgu. Sa desetinama hiljada ljudi koji će, paradoksalno, imati gradonačelnika za glavnog motivatora i moralni oslonac.
Ovo nema nikakve veze s ustašizacijom društva. Ovo je posljedica loših političkih procjena, pogrešnih alata i dubokog nerazumijevanja funkcije slobode govora. Zabrane nikada nisu gasile loše ideje — pretvarale su ih u vatru koju niko više ne može kontrolirati. I upravo to čeka Zagreb. Ne povratak NDH, nego povratak stare lekcije: sloboda govora brani se razumom, a ne cenzurom.
👉infoposkokbrčko✅️