Josip Broz Tito i njegov čuveni pas Luks, kojeg mnogi pogrešno nazivaju Reks, upoznali su se sasvim slučajno 15. jula 1942. godine u Prozoru, u Bosni i Hercegovini, svega dva dana nakon oslobođenja ovog mjesta iz italijanske okupacije. Vrhovni štab s Titom na čelu smjestio se u jednu kuću, a u dvorištu je neprestano lajao vezani njemački ovčar.
Tito, poznat po svom karakteru i pažnji prema detaljima, odlučio je da provjeri šta se dešava. Kada je Vidio psa koji je uporno lajao i skakao, naredio je svom pratiocu Radu Ristanoviću da ga odveže, ali Rade nije mogao ni da mu priđe. Pas je i dalje bijesno reagovao.
Tada je Tito prišao i progovorio psu na tečnom njemačkom jeziku, koji je izgovarao s bečkim akcentom. Te riječi su psa odmah umirile. Pomilovao ga je, odvezao i time započeo prijateljstvo koje će ući u legendu. Dao mu je ime Luks — i od tog trenutka Luks se nije odvajao od svog komandanta.
Pratio ga je kroz Glamoč, Mlinište, Bosanski Petrovac, Bihać, Jajce, kroz bitke i ofanzive. Prisutan je bio i u Bitki na Neretvi, iako danas o tome svjedoče samo priče, dok je Luks bio tu — uvijek uz Tita i nikad bez njega.
A onda je došao 9. juni 1943. godine, nad Tjentištem u dolini Sutjeske, tokom Pete neprijateljske ofanzive. Njemačko bombardovanje zahvatilo je područje na brdu Milinklade gdje se nalazio Vrhovni štab. Jedna bomba pala je blizu kolone i svi su se bacili na zemlju. Tito se sakrio uz oboreno deblo, a Luks je skočio na njega, gotovo potpuno ga prekrivši vlastitim tijelom.
Instinktivno ili svjesno, Luks je žrtvovao svoj život za Tita. Poginuo je izrešetan gelerima, dok je Tito ranjen samo u lijevu ruku. Da nije bilo Luksa, Tito bi poginuo na mjestu.
Kasnije u životu, Tito je u intervjuima emotivno govorio o ovom događaju, odajući počast psu koji mu je spasio život. A sam čin heroizma Luksa promijenio je tok historije — jer smrt Josipa Broza u ljeto 1943. godine mogla bi preokrenuti sudbinu Balkana, hladnog rata i globalne politike.
Bez Luksa, svijet bi danas vjerovatno izgledao drugačije.
👉infoposkokbrčko✅️