Info: Bosanske čaršije nekada su bile srce svakog grada – mjesto trgovine, susreta i života. Danas su mnoge nestale, ali sjećanja na njih i dalje žive kroz slike, priče i uspomene.
Čaršija, riječ koja dolazi iz turskog jezika (çarşı), označavala je ulicu ili četvrt grada u kojoj su se nalazili dućani, hanovi, aščinice i zanatske radionice. To nije bio samo prostor prodaje – to je bio društveni centar u kojem se rađala svakodnevica. Tu se kupovalo, dogovaralo, pričalo, a često i zaljubljivalo.
U čaršijama su radili abadžije, ćebedžije, sarači, berberi i zubari, a žene su tkale i vezle ručne radove koje su trgovkinje prodavale pod svojim imenom. Mnoge od tih trgovkinja bile su Cincarke iz Zovika, poznate po snalažljivosti i vještini trgovine.
Čaršije su imale i svoj red – o njima su brinuli čaršićehaje, kasnije placmajsteri, koji su nadzirali rad, čistoću i sigurnost. Bile su to male zajednice unutar grada, gdje su ljudi poznavali jedni druge, a svaka kuća imala svoju priču.
U Brčkom su postojale dvije velike čaršije u turskom dobu – Gornja (na mjestu današnjeg centra) i Donja (na području Konačkog brda). Kasnije su nastale i Kolobarska čaršija te Mala ili Ali-agina čaršija, oko sadašnje zgrade Privredne banke.
Mirisi i zvukovi tih ulica još se pamte:
🍲 aščinica Jakuba Menzildžića,
🥙 buregdžinica Ibrahima Ahmetbašića,
☕ kahvana Čomića, gdje se kahva tukla ćuskijom u udubljenom deblu.
Danas tih mjesta više nema. Porušena su u ime „napretka“, a s njima je nestao i duh čaršije – duh zajedništva, susreta i poštovanja. Moderni gradovi podigli su zgrade, ali izgubili dušu.
Fotograf Atah Mahić u svojim dokumentarnim radovima podsjeća da „fotografija čuva ono što vrijeme briše“. Njegove slike starih čaršija svjedoče o ljepoti prošlog vremena i opominju da zaborav znači nestanak korijena.
Čaršije nisu bile samo mjesta – bile su duša Bosne, ogledalo naroda, njihovog rada, ponosa i topline.
👉infoposkokbrčko✅️