Jedna obična vožnja taksijem u centru Zagreba pretvorila se u trenutak ljudskosti i razumijevanja koji vraća vjeru da bivši narodi Jugoslavije ipak dijele više zajedničkog nego što ih dijeli.
Grupa mladih iz Beograda, stigla na glavni kolodvor u Zagrebu, pozvala je taksi i započela kratko ćutanje u neizvjesnosti – ne znajući kako će reagovati vozač kada čuje odakle dolaze.
„MOJA MAJKA JE HRVATICA, A OTAC SRBIN SA TARE“
Vozač srednjih godina, nasmijan i opušten, ubrzo je započeo razgovor, prisjećajući se života u nekadašnjoj Jugoslaviji. U jednom trenutku otkrio je:
„Majka mi je odavde, iz Hrvatske, a otac je Srbin – sa Tare. Kao dijete sam često bio tamo. Imam još jedno brdo i parče zemlje koje mi pripada.“
Mladi Beograđani su se nasmijali, a napetost je nestala. Razgovor je postao topao i iskren.
„SIN MI SLUŠA I THOMPSONA I SRPSKE NARODNJAKE“
Vozač je nastavio:
„Volio bih da odem u Srbiju sa sinom. On je tinejdžer, u ludim godinama. Sluša i Thompsona i srpske narodnjake – pravi haos u kući! Kažem mu: Sine, ne možeš od korijena pobjeći.“
Na kraju vožnje, vozač je imao samo jednu molbu:
„Pozdravite mi Srbiju.“
PORUKA LJUDSKOSTI
U vremenu podjela, ova kratka priča iz zagrebačkog taksija podsjeća da granice ne mogu izbrisati porodične korijene, ni toplinu među ljudima. Istorija nas može opominjati, ali budućnost pripada onima koji se gledaju kao ljudi – a ne kao pripadnici različitih nacija.
👉infoposkokbrčko✅️