PSX: SONYJEVA HIBRIDNA PS2 KONZOLA KOJA JE BILA POTPUNI PROMAŠAJ

Sony je početkom 2000-ih pokušao spojiti gotovo sve što je tada bilo moguće zamisliti u jednom uređaju. Rezultat je bio PSX, neobičan hibrid PlayStationa 2, digitalnog videorekordera, DVD snimača i televizijskog prijemnika koji je trebao predstavljati svojevrsni centar kućne zabave. Umjesto velikog uspjeha, uređaj je završio kao jedan od najvećih Sonyjevih promašaja u historiji PlayStationa.

PSX je predstavljen u Japanu u decembru 2003. godine, u vrijeme kada je PlayStation 2 bio na vrhuncu popularnosti, a PlayStation 3 još nije stigao na tržište. Nikada nije službeno napustio Japan, pa je izvan te zemlje ostao gotovo nepoznat.

Iako je izgledao kao potpuno drugačiji uređaj od klasičnog PS2, PSX je zapravo bio potpuno funkcionalna PlayStation 2 konzola. Mogao je pokretati i igre za prvi PlayStation, a istovremeno je služio kao DVR uređaj, DVD snimač i televizijski prijemnik. Imao je ugrađeni TV tuner, dok je nakon softverske nadogradnje dobio i podršku za širokopojasni internet.

Jedna od njegovih najvećih prednosti bila je ugrađena pohrana. Za razliku od tadašnjeg standardnog PlayStationa 2, PSX je dolazio s ugrađenim tvrdim diskom kapaciteta 160 ili čak 250 GB. Standardni PS2 nije imao ugrađeni tvrdi disk, iako ga je bilo moguće dodatno ugraditi.

Međutim, Sony je napravio neobičan izbor kada je odlučivao kako će uređaj pozicionirati na tržištu. PSX nije razvijao Sony Computer Entertainment, odjel kompanije odgovoran za PlayStation, nego Sonyjev glavni odjel za elektroniku. Zbog toga uređaj nije prvenstveno predstavljan kao igraća konzola, nego kao digitalni videorekorder i multimedijalni uređaj.

To se vidjelo čak i po sadržaju pakovanja. Uz PSX se dobijao daljinski upravljač namijenjen DVR funkcijama, dok se DualShock kontroler za igranje morao kupiti zasebno.

PSX je ipak ostavio važan trag u historiji Sonyja. Upravo je ovaj uređaj prvi Sonyjev sistem koji je predstavio XrossMediaBar, odnosno XMB sučelje. Kasnije će upravo to sučelje postati jedno od prepoznatljivih obilježja PlayStationa 3 i PSP-a.

Problem je bio u tome što Sony nije uspio jasno objasniti kome je PSX zapravo namijenjen.

Za igrače je bio preskup, dok je za kupce koji su željeli DVR i DVD snimač bio izuzetno skup i kompliciran proizvod. Istovremeno, imao je dovoljno funkcija da bude zanimljiv ljubiteljima tehnologije, ali očigledno nije imao dovoljno jasnu svrhu da bi privukao široku publiku.

Prvi rezultati prodaje djelovali su obećavajuće. PSX je tokom prve sedmice krajem 2003. godine prodat u oko 100.000 primjeraka. Međutim, prodaja je vrlo brzo pala, a ni unaprijeđeni model predstavljen 2004. godine nije uspio promijeniti sudbinu uređaja. Japanski izvještaji iz tog perioda govorili su o nekoliko stotina hiljada isporučenih uređaja do marta 2004. godine, ali Sony nikada nije objavio precizne ukupne prodajne rezultate. Zbog toga ni danas nema pouzdane konačne brojke o tome koliko je PSX uređaja zaista prodato.

Dodatni problem bila je cijena. Model sa 160 GB prostora koštao je 79.800 jena, dok je verzija sa 250 GB koštala čak 99.800 jena. To je tada odgovaralo iznosu od približno 730, odnosno 910 američkih dolara.

Poređenje s običnim PlayStationom 2 bilo je brutalno. Cijena PS2 u Japanu pala je na približno 19.800 jena samo mjesec prije predstavljanja PSX-a. U Sjedinjenim Američkim Državama PS2 je tada koštao oko 179 dolara.

Kupac je, dakle, za PSX morao izdvojiti višestruko više novca od onoga što je koštao obični PS2.

Ni unutar samog Sonyja situacija očigledno nije bila idealna. U to vrijeme pojavile su se tvrdnje o unutrašnjim nesuglasicama i problemima u razvoju. Jedan tadašnji izvor blizak Sonyju tvrdio je da različiti dijelovi kompanije nisu uspijevali dovoljno dobro sarađivati, što je rezultiralo proizvodom koji se nalazio negdje između igraće konzole i DVD snimača, ali nije potpuno dominirao nijednom od tih kategorija.

PSX je zbog toga postao primjer proizvoda koji je tehnološki bio zanimljiv, ali poslovno nije pronašao svoje mjesto.

Postojali su i dodatni problemi s pravima emitovanja i regulatornim zahtjevima. Međunarodno predstavljanje DVR funkcija zahtijevalo bi prilagođavanje američkim i evropskim pravilima, što bi kompaniji donijelo nove troškove. Zbog svega toga Sony nikada nije krenuo u širu međunarodnu prodaju.

PSX je početkom 2005. godine tiho povučen s tržišta, manje od dvije godine nakon lansiranja.

Zanimljivo je da je uređaj nakon komercijalnog neuspjeha dobio potpuno drugačiji status. Danas je PSX zanimljiv kolekcionarima upravo zato što je bio rijedak, neobičan i dostupan samo u Japanu.

Pronalaženje potpuno funkcionalnog primjerka dodatno otežava činjenica da je riječ o uređaju koji je danas star više od dvije decenije, uz relativno visoku stopu kvarova. Ispravni primjerci na sekundarnom tržištu mogu dostizati cijene od oko 500 do 1.000 američkih dolara.

Tako je Sonyjev veliki promašaj iz 2003. godine vremenom postao svojevrsni kolekcionarski dragulj.

PSX je istovremeno pokazao koliko hrabra tehnološka ideja može biti pogrešno pozicionirana. U jednom kućištu Sony je pokušao spojiti PlayStation 2, TV prijemnik, DVR, DVD snimač, tvrdi disk i multimedijalni sistem. Tehnički je bio impresivan, ali njegova visoka cijena, nejasna namjena, problemi unutar razvoja i ograničeno tržište pretvorili su ga u proizvod koji je mnogo više ostao zapamćen po neuspjehu nego po svojim mogućnostima.

A danas, više od 20 godina kasnije, upravo ta rijetkost čini ga jednim od najzanimljivijih zaboravljenih komada PlayStation historije.

👉infoposkokbrčko✅️