PITANJE HIDŽABA: FRANCUSKA PA AUSTRIJA – GDJE JE SLOBODA IZBORA U EVROPI?

Početak nove školske godine u Austriji donio je novu zabranu koja je otvorila ozbiljnu raspravu o granicama između zaštite djece, vjerskih sloboda i prava pojedinca da sam odlučuje o svom identitetu. Od početka septembra u austrijskim školama zabranjeno je nošenje hidžaba djevojčicama mlađim od 14 godina, a mjera se odnosi i na javne i na privatne škole.

Austrijske vlasti svoju odluku predstavljaju kao mjeru zaštite djevojčica, a ne kao zabranu islama. Obrazloženje se zasniva na stavu da djeca tog uzrasta ne bi trebala biti izložena pritisku porodice ili društvene sredine da prihvate određena vjerska i društvena pravila. Država tvrdi da ima obavezu osigurati ravnopravnost i omogućiti djeci slobodan razvoj.

Upravo se, međutim, oko pojma „slobode izbora“ razvila najveća rasprava.

Prema obrazloženju austrijskih vlasti, zabrana bi trebala omogućiti djevojčici da sama odluči o svom vjerskom identitetu kada bude dovoljno zrela za takvu odluku. Ali protivnici mjere postavljaju sasvim suprotno pitanje: ako država djevojčici zabrani da nosi hidžab, nije li i sama država donijela odluku umjesto nje?

Za djevojčicu koja hidžab doživljava kao izraz vjere i vlastitog uvjerenja, zabrana znači da joj je uskraćena mogućnost da takvo uvjerenje pokaže u školskom prostoru. Time se otvara dilema može li država ograničiti vjersku praksu maloljetne osobe pozivajući se upravo na njenu zaštitu i slobodu.

Austrijski zakon predviđa i postepeni postupak. Djevojčica koja u školu dođe s hidžabom neće odmah biti kažnjena. Škola najprije treba razgovarati s učenicom i njenim roditeljima ili starateljima. Ako se zabrana nastavi kršiti, slučaj može biti proslijeđen nadležnim školskim institucijama, a kasnije mogu biti uključene i službe za zaštitu djece i mladih.

Novčana kazna predviđena je tek nakon ponovljenih kršenja. Roditeljima ili starateljima može biti izrečena kazna od 150 do 800 eura.

To znači da odluka za porodice nije samo pitanje školskog pravila. U slučaju insistiranja na tome da djevojčica nastavi nositi hidžab, porodica se može suočiti i s konkretnim finansijskim posljedicama.

Austrija se s ovim pitanjem nije prvi put suočila. Ustavni sud je 2020. godine ukinuo raniju zabranu koja se odnosila na djevojčice mlađe od deset godina. Tada je ocijenjeno da takva mjera može dovesti do diskriminacije muslimanskih učenica.

Nova zabrana postavljena je drugačije. Dobna granica pomjerena je na 14 godina, a obrazloženje je više usmjereno na zaštitu djece, njihovu autonomiju i sprečavanje mogućeg pritiska porodice ili društvene sredine.

Upravo zbog ranije odluke Ustavnog suda posebno će zanimljivo biti pitanje pravne održivosti nove mjere. Protivnici zabrane mogu tvrditi da se njome ograničavaju vjerske slobode i diskriminiraju muslimanske učenice, dok vlast insistira na tome da nije ograničena vjera, nego određeni način odijevanja maloljetnih djevojčica u školskom prostoru.

Austrija se tako pridružuje široj evropskoj raspravi koja traje godinama.

Francuska je ranije uvela niz mjera kojima je ograničeno nošenje određenih vjerskih obilježja u školama i javnom prostoru. Hidžab je u toj zemlji već godinama dio dubokih političkih i društvenih sukoba, posebno kada se raspravlja o sekularizmu, pravima muslimana i granicama državne vlasti.

Austrijski pristup je uži jer se odnosi na djevojčice mlađe od 14 godina, ali pitanje koje otvara mnogo je šire.

Ako država kaže da štiti slobodu djeteta tako što mu zabranjuje određeni oblik vjerskog izražavanja, gdje se onda povlači granica između zaštite i ograničavanja slobode?

Ako djevojčica hidžab nosi zato što je na to prisiljena, država ima opravdan razlog da reaguje protiv prisile. Ali ako ga nosi zato što to sama želi, tada se pojavljuje mnogo složenije pitanje: može li ista zabrana koja treba zaštititi jednu djevojčicu od pritiska istovremeno ograničiti drugu djevojčicu koja isti simbol doživljava kao vlastiti izbor?

Tu se nalazi najveći paradoks cijele rasprave.

Jedna strana smatra da dijete ne može biti potpuno slobodno ako na njega porodica ili društvo vrše pritisak. Druga strana upozorava da ni država ne bi trebala automatski pretpostaviti da je svaka djevojčica koja nosi hidžab žrtva prisile.

Za muslimanske porodice u Austriji posljedice su već stvarne. Od početka školske godine moraju odlučiti hoće li poštovati zabranu ili insistirati na tome da njihova kćerka nastavi nositi hidžab u školi, uz mogućnost da ponovljeno kršenje pravila dovede do novčane kazne.

Šire gledano, evropske države sve češće pokušavaju pronaći ravnotežu između sekularnog uređenja, zaštite djece, ravnopravnosti i prava na vjersko izražavanje. Problem je što se ta ravnoteža različito tumači od države do države.

Zato pitanje hidžaba u Austriji nije samo pitanje jednog komada odjeće ili jednog školskog pravila. Ono zadire u mnogo dublje pitanje evropskog društva: ko ima pravo odlučivati o tome šta znači sloboda za maloljetnu osobu – porodica, država, škola ili sama djevojčica?

Ako je cilj zaštititi djecu od prisile, onda bi ključna borba trebala biti protiv prisile, a ne automatski protiv vjerskog simbola. Ali ako država smatra da dijete zbog svojih godina ne može samostalno donijeti takvu odluku, onda se otvara novo pitanje – gdje prestaje zaštita, a počinje državno nametanje vlastite odluke?

Od Francuske do Austrije, Evropa tako nastavlja raspravu u kojoj se pod istim riječima – sloboda, ravnopravnost, sekularizam i zaštita djece – često kriju potpuno različita shvatanja društva i ljudskih prava.

👉infoposkokbrčko✅️