U Hrvatskoj se dogodila još jedna teška saobraćajna nesreća uzrokovana vožnjom pod utjecajem alkohola, koja je tragično završila smrću žene – supruge i majke.
Tragediju je prenijela HRT-ova emisija Labirint, kroz ispovijest muškarca koji je u pijanom stanju sjeo za volan i usmrtio nedužnu ženu.
“BIO SAM PIJAN, ALI SAM IPAK SEO ZA VOLAN”
Vozač je u svojoj ispovijesti priznao da je kobne noći, nakon cjelodnevnog rada i druženja s prijateljima, donio najgoru odluku u životu:
“Shvatio sam da sam popio previše, ali sam svejedno odlučio voziti. Prijatelji su me molili da prespavam, imao sam gdje ostati, ali nisam htio da mi neko ‘govori šta da radim’. Seo sam u auto i krenuo kući.”
Na putu, iscrpljen i pod dejstvom alkohola, na trenutak je sklopio oči. Probudio ga je – kako kaže – strašan udarac.
Kada je otvorio oči, pred njim su bili vazdušni jastuci, a nekoliko momaka koji su prolazili cestom pomogli su mu da izađe iz vozila.
“Pitao sam ih šta se dogodilo. Rekli su mi da sam imao frontalni sudar s drugim automobilom. Kad sam dotrčao, unutra je bila starija gospođa. Pokušavala je disati, ali nisam mogao da joj pomognem.”
ŽRTVA – ŽENA KOJA SE NIKAD NIJE VRATILA KUĆI
Nesretna žena, koja se vraćala kući s posla, nije preživjela sudar.
Vozač kaže da mu se u tom trenutku srušio cijeli svijet:
“Kad su mi rekli da nije živa, sve se srušilo. Brak, prijateljstva, posao, sve. Molio sam policiju da me samo odveze – nisam više mogao biti tamo.”
Osuđen je na pet godina zatvora, kaznu koju danas izdržava u zatvorskom odjeljenju u Lipovici-Popovači, gdje se provode posebni programi rehabilitacije za osuđene zbog saobraćajnih nesreća.
PROGRAM REHABILITACIJE – SUOČAVANJE S POSLJEDICAMA
Prema riječima Ljerke Pastorčić, voditeljice tretmanskog odjela, zatvorenici prolaze kroz programe učenja prometnih pravila i, što je važnije, osvještavanja posljedica svojih postupaka.
“Najvažnije pitanje koje im postavljamo jeste – da li prihvataju svoju odgovornost. Da li misle da su pravedno osuđeni i razumiju li posljedice za porodice žrtava i za svoje.”
Vozač se u zatvoru izvinio porodici poginule žene, iako njegova isprika, kako kaže, “nikad ne može biti dovoljna”.
“NAJGORA KAZNA SU MISLI KOJE NE PRESTAJU”
Danas, iza rešetaka, kaže da su mu najgori trenuci oni prije sna:
“Svaku noć mislim na tu gospođu. Na djecu koja je nisu dočekala. Na njenog supruga. Svi kažu da vrijeme liječi, ali nije tako. To je najveća kazna – živjeti s tim.”
Ova potresna priča još jednom podsjeća na pogubne posljedice pijane vožnje, koja svake godine u Hrvatskoj odnese stotine života – i ostavi iza sebe porodice koje nikad više neće biti iste.
🔴 👉infoposkokbrčko✅️