Info: Brčanski fotograf i hroničar Atah Mahić upozorava na pokušaje prekrajanja historije grada i zaborav istinskih korijena Brčkog kroz izložbu „Brčko u vremenskoj riznici“.
Brčak po rođenju i duši, Atah Mahić već decenijama svojom dokumentarnom fotografijom čuva sjećanje na grad koji nestaje u tišini modernizacije i političke nebrige. Njegova izložba „Brčko u vremenskoj riznici“ nije samo kolekcija od 200 fotografija — to je vizuelna opomena o tome kako se prošlost može „ukrasti“, ako se o njoj ne govori.
Mahić, poznat po svom oštrom jeziku i preciznosti, ističe da Brčko već godinama trpi ono što naziva „papirnatom agresijom“ – tiho, sistematsko prekrajanje činjenica i brisanje kulturno-historijskog identiteta.
⚠️ ISTORIJA KOJU NAM MIJENJAJU
„Naši lokalni političari su i gluhi i slijepi na ono što se dešava oko prekrajanja brčanske historije. Uništili su nam budućnost, a sada pokušavaju uzeti i prošlost“, kaže Mahić.
On navodi brojne primjere:
🔹 Ali-agina palata, izgrađena o trošku Ali-age Kučukalića, u međuratnom periodu preimenovana je u „Palatu Palestina“, a danas se lažno navodi da su je gradili Jevreji.
🔹 Prvi industrijski objekat u Brčkom, parni mlin preko puta Doma zdravlja, pogrešno se pripisuje Toši Kojdiću, iako je dokazano da ga je izgradio Hadži Salih-aga Kučukalić.
🔹 Prva pošta u Brčkom nije austrougarska „vojna pošta“ na Ficibajru, nego turska pošta iz 1860. godine, sa pečatom POSTA HANE BRČKI, srušena bez traga.
🔹 Zgrada „vojne pošte“ zapravo je bila u vlasništvu Ali-age Kučukalića, koji ju je izdao pod kiriju tadašnjoj vlasti.
🕌 LAŽI KOJE POSTAJU ISTINA
Mahić podsjeća i na brojne pokušaje „prepravljanja“ imena i značenja brčanskih naselja: naziv „Srpska varoš“, kako kaže, nije star tri stoljeća, već je nastao dekretom nakon 1918. godine, kada su dijelovi oko pravoslavnih crkava u više gradova BiH dobili taj naziv.
Slično se dešava i u književnim izdanjima. U knjizi „Srpsko Brčko“ Nikole Marinovića iz 1997. godine, autor navodi da je postojao hotel „Pariz“, u vlasništvu Tome Maksimovića. „To je velika laž“, kaže Mahić. „Hotel Pariz nikada nije postojao u Brčkom, a zgradu o kojoj piše sagradila je porodica Kučukalić.“
Iako mnoge knjige navode kako su srpski trgovci uveli „evropski način trgovanja“, Mahićeva arhiva dokazuje suprotno: Ali-aga Kučukalić je već tada poslovao sa svjetskim trgovačkim kućama i bio odlikovan od cara Franje Josipa kao jedini trgovac iz regije sa viteškim statusom.
🧭 BORBA ZA ISTINU
Mahićeva izložba i njegovo dugogodišnje istraživanje nisu samo fotografije — to je borba protiv zaborava.
On vjeruje da je zadaća svakog Brčanina da zna istinu o svom gradu:
„Brčaci zaboravljaju. I dok god šutimo, drugi će pisati našu historiju umjesto nas.“
Njegov rad ostaje svjedočanstvo jedne epohe, ali i opomena – da grad bez istine o svojoj prošlosti, gubi pravo na budućnost.
👉infoposkokbrčko✅️