Historija Bosne i Hercegovine ne može se razumjeti bez Osmanskog carstva. Gotovo pet stoljeća Bosna je bila dio jedne od najvećih i najmoćnijih islamskih imperija svijeta, a posljedice tog perioda i danas su vidljive u svakom segmentu života od jezika i arhitekture, preko religije i kulture, pa sve do kolektivnog identiteta muslimana Bosne i Hercegovine.
Kada danas čovjek prođe Baščaršijom, Ferhadijom u Banjoj Luci, starim mostovima Mostara, travničkim mahalama ili starim čaršijama Tuzle i Počitelja, on ne gleda samo historijske spomenike on gleda ostatke jedne civilizacije koja je stoljećima oblikovala Bosnu.
Munare koje dominiraju gradovima, ezani koji odzvanjaju mahalama, stotine turcizama koje svakodnevno koristimo, islamski običaji, mevludi, ilahije, sevdalinke, kahva iz fildžana, avlije, hanovi i čaršije sve to predstavlja živu vezu između Bosne i osmanskog svijeta.
I upravo zbog toga, pitanje odnosa Bošnjaka prema Osmanlijama i Turskoj nije samo političko pitanje. To je pitanje historije, kulture, identiteta i kolektivnog pamćenja.
OSMANLIJE U BOSNI – POČETAK NOVE EPOHE
Osmansko carstvo zvanično osvaja Bosnu 1463. godine za vrijeme sultana Mehmeda II Fatiha. Samo nekoliko decenija kasnije Bosna postaje jedan od najvažnijih sandžaka, a kasnije i ejaleta Osmanskog carstva.
Za razliku od mnogih evropskih osvajanja tog vremena, Osmanlije nisu samo vojno zauzele teritoriju oni su donijeli potpuno novi civilizacijski sistem.
Bosna ulazi u islamski, orijentalni i osmanski kulturni krug.
Grade se džamije, medrese, mostovi, bezistani, hamami, karavan-saraji i javne česme. Razvijaju se zanati, trgovina i urbani centri. Sarajevo od malog naselja postaje jedan od najvećih gradova Balkana.
Upravo u osmanskom periodu nastaju mnogi gradovi i urbane cjeline koje danas predstavljaju simbole Bosne i Hercegovine.
ISLAMIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE JE HISTORIJSKI PROCES KOJI JE PROMIJENIO IDENTITET NARODA
Jedna od najvećih promjena tokom osmanskog perioda bila je širenje islama među domaćim stanovništvom.
Historijski izvori potvrđuju da islamizacija u Bosni nije bila trenutna niti jednostavna. Proces je trajao stoljećima.
Veliki broj stanovnika Bosne prihvatio je islam iz različitih razloga:
- zbog društvenog i ekonomskog položaja
- zbog pripadnosti novom državnom sistemu
- zbog bliskosti određenih religijskih tradicija
- zbog urbanizacije i razvoja gradova
- zbog vojne i administrativne karijere u Osmanskom carstvu
Mnogi Bošnjaci kroz historiju postali su veliki veziri, paše, vojskovođe i administratori Osmanskog carstva.
Među njima su bili:
- Mehmed-paša Sokolović
- Gazi Husrev-beg
- Ferhad-paša Sokolović
- Rustem-paša
Njihovi vakufi i danas predstavljaju temelje brojnih bosanskih gradova.
ZAŠTO MUSLIMANE U BIH ZOVU „TURCIMA“?
Da bi se razumjela historija Balkana, mora se razumjeti i jedna veoma važna činjenica:
Na Balkanu riječ „Turčin“ stoljećima nije označavala samo etničkog Turčina.
Za pravoslavne i katoličke narode pod Osmanlijama izraz „Turci“ često je bio sinonim za muslimane.
Zbog toga su muslimani Bosne, Sandžaka, Kosova i drugih dijelova Balkana nazivani Turcima bez obzira na svoje stvarno etničko porijeklo.
Musliman je za mnoge automatski bio „Turčin“.
U to vrijeme moderna nacionalna svijest gotovo da nije ni postojala. Ljudi su se prvenstveno identifikovali kroz vjeru i pripadnost carstvu.
Kada bi neko rekao da je „Turčin“, to često nije značilo da je porijeklom iz Anadolije, nego da pripada islamskom i osmanskom svijetu.
Upravo zbog toga brojni historijski dokumenti, putopisi i narodni govori muslimane Bosne nazivaju Turcima.
OSMANSKO NASLIJEĐE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU
Uticaj Osmanlija nije ostao samo u historijskim knjigama.
On je preživio stoljeća i danas je dio svakodnevnog života u Bosni i Hercegovini.
TURCIZMI I JEZIK KAO DOKAZ HISTORIJE
Možda nigdje uticaj Osmanlija nije ostao toliko živ kao u jeziku.
Prema brojnim lingvističkim procjenama i rječnicima turcizama, u bosanskom jeziku postoji više hiljada riječi turskog, arapskog i perzijskog porijekla koje su došle kroz Osmansko carstvo. Neki autori navode i brojku od oko 8.000 turcizama koji su kroz historiju bili prisutni u govoru na prostoru Bosne i Hercegovine.
Te riječi nisu ostale samo u knjigama.
One žive u svakodnevnom govoru.
Kada kažemo da sjedimo u avliji i pijemo kahvu iz fildžana, mi koristimo riječi stare stoljećima.
Kada neko kaže da ga je zadesio belaj ili da nema rahatluk, on govori riječima koje su došle iz osmanskog perioda.
U bosanskim mahalama i danas ljudi sjede ispred kapije, razgovaraju sa komšijama i prolaze kroz stare sokake.
Kada domaćin dočeka mušteriju ili zanatlija otvori svoj dućan u čaršiji, i dalje se koristi jezik koji nosi snažan pečat osmanske kulture.
Čak i emocije često opisujemo riječima orijentalnog porijekla.
Sevdah, inat, amanet, ibret ili berićet nisu samo riječi , one nose čitav mentalitet i način života.
Mnoge od tih riječi danas nemaju ni pravi domaći sinonim jer su kroz stoljeća postale sastavni dio bosanskog jezika.
Turcizmi zato nisu samo lingvistički trag prošlosti.
Oni predstavljaju dokaz koliko je osmanska civilizacija duboko oblikovala svakodnevni život, kulturu i identitet muslimana i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
ARHITEKTURA
Najveći simboli Bosne i Hercegovine nastali su upravo u osmanskom periodu:
- Baščaršija
- Gazi Husrev-begova džamija
- Ferhadija
- Stari most u Mostaru
- Careva džamija
- Aladža džamija
BIH je upravo zahvaljujući Osmanlijama postala spoj Istoka i Zapada.
VJERSKA TRADICIJA
Islam u Bosni i Hercegovini snažno je naslonjen na osmansku i tursku tradiciju.
Način gradnje džamija, islamsko obrazovanje, mevludi, ilahije, derviški redovi, ramazanski običaji i odnos prema vjeri razvijali su se pod snažnim uticajem osmanskog svijeta.
Mnogi običaji koje danas Bošnjaci smatraju „našim“ zapravo su oblikovani upravo tokom osmanskog perioda.
SRPSKI NACIONALIZAM I „OSVETA TURCIMA“
U 19. stoljeću, sa razvojem nacionalizma na Balkanu, počinje i stvaranje ideje da su muslimani Bosne „strano tijelo“ i „ostatak Osmanlija“.
Velikosrpska ideologija muslimane Bosne nije posmatrala kao autohtoni narod, nego kao „Turke“ koje treba ukloniti.
Taj narativ postojao je:
- tokom ustanaka protiv Osmanlija
- u četničkoj ideologiji Drugog svjetskog rata
- tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih
U brojnim četničkim dokumentima muslimani se nazivaju Turcima, a zločini nad njima predstavljaju kao „oslobađanje od Turaka“.
Najpotresniji dokaz takve ideologije ostale su riječi koje je “Ratko Mladić”,”bosanskohercegovački ratni zločinac” nakon genocida u Srebrenici rekao:
„Došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru.“
Ta rečenica možda najbolje pokazuje kako je dio srpske nacionalističke ideologije doživljavao muslimane Bosne i Hercegovine, ne kao komšije i sunarodnjake, nego kao „Turke“ nad kojima se treba osvetiti.
Upravo zbog toga kroz historiju su muslimani Bosne često bili meta progona, masakara i etničkog čišćenja.
BOŠNJACI DANAS! NAROD IZMEĐU BALKANA I OSMANSKOG NASLIJEĐA
Savremeni Bošnjaci su južnoslavenski narod sa vlastitim nacionalnim identitetom, jezikom i historijom.
Ali isto tako, nemoguće je negirati da je osmanski period presudno oblikovao identitet muslimana u Bosni i Hercegovini.
Bošnjački identitet danas predstavlja spoj:
- slavenskog porijekla
- bosanske državne tradicije
- islamske religije
- osmanske kulture
- balkanskog historijskog iskustva
Mnogi Bošnjaci osjećaju snažnu bliskost prema Turskoj upravo zato što u njoj vide historijski i kulturni nastavak dijela vlastitog identiteta.
To nije pitanje genetike, nego civilizacijskog naslijeđa.
TURCI DANAS – MALA MANJINA, OGROMAN HISTORIJSKI ZNAČAJ
Etnički Turci danas su brojčano mala nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini.
Međutim, njihov historijski značaj daleko je veći od same brojnosti.
Malo koji narod ostavio je tako dubok trag u Bosni kao Osmanlije.
Bez njih:
- Sarajevo ne bi izgledalo ovako kako izgleda
- Mostar ne bi imao Stari most
- bosanski jezik ne bi imao hiljade turcizama
- islamska tradicija u BiH izgledala bi potpuno drugačije
- identitet Bošnjaka razvijao bi se drugim putem
ŠTA SU RAZLIČITE ZAJEDNICE OSTALE BOSNI I HERCEGOVINI?
Bosna i Hercegovina je kroz historiju bila prostor susreta različitih naroda, religija i civilizacija. Svaka zajednica ostavila je određeni trag, ali nisu svi ti tragovi jednako duboki niti jednako vidljivi u svakodnevnom identitetu države.
Jevrejska zajednica ostavila je značajan trag u trgovini, zanatstvu i urbanom životu gradova.
Austro-Ugarska je donijela modernu administraciju, željeznice i evropski model urbanizma.
Romska zajednica prisutna je stoljećima na Balkanu i dio je društvene slike Bosne i Hercegovine. Međutim, kada se govori o realnom stanju u pojedinim sredinama, posebno u dijelovima BiH poput Brčko distrikta, potrebno je govoriti otvoreno i bez uljepšavanja.
U mnogim romskim naseljima problemi nisu samo posljedica siromaštva, nego i dugogodišnjeg odbijanja ozbiljne integracije u društveni sistem.
Godinama se iz budžeta izdvajaju sredstva za školovanje, socijalnu pomoć i razne projekte integracije romske populacije. Postoje stipendije, doplatci i programi podrške za djecu koja pohađaju školu. Ipak, uprkos tome, veliki broj djece i dalje veoma rano napušta obrazovanje.
Posljedica toga je da mnoga djeca odrastaju bez kvalifikacija, bez radnih navika i bez realne mogućnosti za zaposlenje, pa se začarani krug siromaštva nastavlja iz generacije u generaciju.
U gradovima poput Brčkog građani svakodnevno svjedoče velikom broju djece i odraslih Roma koji prose po ulicama, raskrsnicama i ugostiteljskim objektima.
Istovremeno, dio romskih naselja suočen je sa ozbiljnim problemima neodržavanja higijene, nepropisnog odlaganja otpada i loših sanitarnih uslova.
Naravno, nije svaki Rom isti i ne može se cijela zajednica posmatrati kroz negativne primjere. Postoje obrazovani, uspješni i vrijedni pojedinci koji rade i žive normalnim životom.
Ali isto tako, ne može se ignorisati činjenica da bez obrazovanja, rada i prihvatanja osnovnih društvenih pravila nema ni ekonomskog napretka.
Nijedno društvo ne može normalno funkcionisati ukoliko bi svi odbacili školovanje, radne obaveze, higijenske standarde i odgovornost prema zajednici.
Zbog toga dio problema jeste i pitanje lične odgovornosti, a ne samo socijalnih okolnosti.
I upravo tu nastaje razlika kada se govori o historijskom doprinosu različitih zajednica Bosni i Hercegovini.
Ali kada se govori o dubini uticaja na identitet Bosne i Hercegovine, malo koja civilizacija ostavila je tako snažan i sveprisutan trag kao Osmanlije.
Turci i osmansko naslijeđe Bosni nisu ostavili samo pojedinačne građevine ili historijske uspomene.
Ostavili su:
- kompletnu urbanu kulturu bosanskih gradova
- čaršije i trgovačke centre
- džamije, medrese i vakufe
- islamsku tradiciju i religijski identitet muslimana
- ogroman dio jezika kroz turcizme
- običaje i porodičnu kulturu
- sevdalinku i orijentalni muzički uticaj
- arhitekturu po kojoj je Bosna danas prepoznatljiva
- način organizacije gradskog života
- mostove, hamame, hanove i javne česme
Kada turista danas dođe u Sarajevo, Mostar ili Travnik, ono što vidi kao „dušu Bosne“ u velikoj mjeri jeste upravo osmansko naslijeđe.
Baščaršija nije austrougarska.
Stari most nije nastao u modernoj Evropi.
Gazi Husrev-begova džamija nije dio zapadne arhitekture.
Sevdalinka nije nastala u Beču.
Sve su to tragovi osmanske civilizacije koja je oblikovala Bosnu kroz nekoliko stoljeća.
PARADOKS MODERNOG DRUŠTVA
Danas se mnogo govori o zaštiti manjina, multikulturalnosti i pravima različitih zajednica.
I to jeste civilizacijska vrijednost.
Međutim, u javnom prostoru često postoji svojevrsni paradoks.
O određenim manjinskim zajednicama govori se veoma često i njihov doprinos društvu se s pravom ističe. Ali istovremeno, historijska uloga Turaka i osmanskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini nerijetko se minimizira, relativizira ili svodi samo na političke rasprave.
A činjenice govore drugačije.
Bez Osmanlija:
- Bosna ne bi imala današnji kulturni identitet
- islamska tradicija u BiH ne bi izgledala ovako
- mnogi gradovi ne bi imali današnji izgled
- bosanski jezik bio bi potpuno drugačiji
- veliki dio tradicije i običaja ne bi postojao
Drugim riječima, osmansko naslijeđe nije samo dio historije Bosne – ono je jedan od temelja Bosne kakvu danas poznajemo.
HISTORIJA KOJA JOŠ UVIJEK ŽIVI
Osmansko carstvo odavno ne postoji.
Ali njegovo naslijeđe u Bosni i Hercegovini i dalje živi.
Živi u ezanu sa džamija.
Živi u Baščaršiji.
Živi u riječima koje svakodnevno izgovaramo.
Živi u sevdalinci, kahvi, ramazanskim običajima i arhitekturi bosanskih gradova.
I upravo zato, bez obzira na političke rasprave i pokušaje prekrajanja historije, ostaje činjenica da su Osmanlije ostavile neizbrisiv trag u identitetu Bošnjaka i muslimana Bosne i Hercegovine.
To naslijeđe nije moguće izbrisati jer je utkano u samu dušu Bosne i Hercegovine!
👉infoposkokbrčko✅️