Toma Zdravković, jedan od najvećih boema i kantautora naših prostora, ostavio je neizbrisiv trag u muzici, ali i u sjećanjima mnogih koji su ga poznavali. Da je danas živ, slavio bi svoj 87. rođendan, a njegova životna priča, između ostalog, neraskidivo je vezana za Silvanu Armenulić – ženu kojoj je posvetio jednu od najtužnijih i najpotresnijih pjesama narodne muzike, “Šta će mi život”.
Silvana je u vrijeme kada su se upoznali već bila zvijezda u usponu. U Leskovcu je, sasvim slučajno, na klupi u parku ugledala promrzlog mladića bez dinara u džepu. Nije imao novca ni da se vrati kući, a kamoli gdje da prespava. U njenim riječima i postupcima prepoznala se ljudskost koju je nosila u sebi – zamolila je upravnika hotela u kojem je nastupala da Tomi da smještaj i posao. Taj trenutak promijenio je njegov život.
Toma je kasnije često govorio da joj je dugovao početak svoje karijere, i da mu je upravo Silvana bila jedna od najvećih inspiracija. Tražila je da joj napiše pjesmu, a on, rastrzan sopstvenim emocijama i tuđim sudbinama, danima je razgovarao s njom. Otkrivala mu je bolne detalje iz svog braka, svoju nesreću i unutrašnje borbe.
“Pričali smo danima. Bila je nesrećna. Govorila bi: ‘Jao, ovaj život moj… ništa mi ne ide od ruke.’ Tad sam joj rekao: ‘Znaš šta, napraviću ti pjesmu baš po onome što govoriš, kako se osjećaš.’ I tako je nastala ‘Šta će mi život’”, ispričao je Toma svojevremeno.
Malo je poznato da pjesma uopće nije bila prvobitno namijenjena Silvani. Toma ju je napisao za Zoricu Marković, koja je tada kao mlada pjevačica pratila Zdravkovića na turnejama. Ona je prvi put čula pjesmu u kafani blizu Šida, gdje ju je Toma komponovao, uvjeren da će upravo ona biti ta koja će je otpjevati.
Međutim, nakon završetka turneje, pjesma ipak odlazi u ruke Silvani Armenulić. Zorica nikada nije žalila zbog toga – naprotiv, naglašavala je da je pjesma “otišla tamo gdje je trebala” i da je Silvana nosila posebnu emociju koju je Toma u njoj prepoznao.
“Pesma je otišla u prave ruke i drago mi je zbog toga. Toma je imao posebne emocije prema Silvani”, rekla je Marković u jednoj emisiji.
Tako je nastao veliki evergreen narodne muzike – pjesma koja je postala simbol tuge, predosjećanja i sudbinske povezanosti. A Silvana ju je otpjevala tako da zvuči kao da je pisana krvlju njenog sopstvenog srca.
👉infoposkokbrčko✅️