OD „GENETSKI DEFORMIRANOG MATERIJALA“ DO DNK ISTINE: NAUKA KOJU JE PLAVŠIĆ ZLOUPOTREBLJAVALA POMOGLA JE VRATITI IMENA ŽRTVAMA

Biljana Plavšić bila je univerzitetska profesorica biologije, ali je kao političarka učestvovala u progonu Bošnjaka, Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva. Haški tribunal osudio ju je na 11 godina zatvora za progon kao zločin protiv čovječnosti.

Upravo tu počinje jedna od najmračnijih suprotnosti njene biografije: žena iz svijeta biologije i nauke postala je jedna od vodećih političkih ličnosti sistema koji je provodio nasilno etničko razdvajanje.

Prema činjenicama prihvaćenim pred Haškim tribunalom, Plavšić je učestvovala u progonu bošnjačkog, hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva u 37 općina Bosne i Hercegovine. Tribunal navodi da je podržavala kampanju etničkog razdvajanja koja je dovela do smrti hiljada civila i protjerivanja hiljada drugih.

Plavšić je 2002. priznala krivicu. Pred sudijama je tada kazala da prihvata da su hiljade nevinih ljudi bile žrtve organiziranog i sistematskog uklanjanja Bošnjaka i Hrvata s područja koja su srpske vlasti smatrale svojim. To priznanje bilo je jedna od olakšavajućih okolnosti prilikom određivanja kazne.

Posebno mračan dio njenog političkog naslijeđa predstavljaju javne izjave kojima su Bošnjaci opisivani kroz navodne biološke i genetske osobine. Takva retorika predstavlja zloupotrebu jezika biologije za političko obilježavanje čitavog naroda.

Ali historija je napravila strašan obrat.

Genetika nije potvrdila mržnju – genetika je pomogla utvrditi identitet žrtava.

Nakon genocida u Srebrenici upravo je DNK postala jedno od najvažnijih sredstava za vraćanje imena ubijenim ljudima.

ICMP potvrđuje da je njegov sistem identifikacije pomoću DNK počeo raditi 2001. godine. Prvo podudaranje bilo je utvrđeno 16. novembra 2001. godine, a radilo se o petnaestogodišnjem dječaku nestalom nakon pada Srebrenice.

Razmjere tog naučnog rada su ogromne. Prema podacima ICMP-a, do juna 2023. porodice nestalih iz Srebrenice dale su 22.337 bioloških referentnih uzoraka, a pomoću DNK identificirana je 6.981 žrtva.

DNK analiza otkrila je i pokušaje prikrivanja zločina. Posmrtni ostaci jedne žrtve često su pronalaženi u tri ili četiri različite masovne grobnice, kilometrima udaljene jedna od druge.

Tako je nastala jedna od najsnažnijih historijskih suprotnosti.

Biljana Plavšić je iz akademskog svijeta biologije otišla u politiku i završila kao osoba osuđena za zločin protiv čovječnosti.

Decenijama poslije, biološka nauka i genetika nisu služile podjelama nego porodicama ubijenih – da pronađu svoje najmilije, utvrde njihov identitet i dostojanstveno ih ukopaju.

Pseudonaučna retorika pokušavala je ljudima oduzeti ljudskost. DNK im je vratila imena.

I zato iza svega ostaju dvije potpuno različite upotrebe znanja: jedna koja je služila politici progona i druga koja je služila istini o žrtvama.

👉infoposkokbrčko✅️✅️