Revizori Ureda za reviziju institucija Bosne i Hercegovine nedavno su objavili izvještaj o tome u kojoj mjeri državne institucije primjenjuju etičke kodekse i da li se putem njih može osigurati javno, odgovorno i transparentno djelovanje nosilaca najviših funkcija. Zaključci su – poražavajući, i za građane ove zemlje samo potvrđuju već odavno poznatu činjenicu: u institucijama BiH praktično ne postoji kultura javne etike i odgovornosti.
Prema definiciji revizora, etika u javnom sektoru podrazumijeva integritet, transparentnost, odgovornost i nepristrasnost – vrijednosti koje bi trebale osigurati da službenici djeluju u interesu građana i društva. Međutim, upravo tih vrijednosti u državnim institucijama gotovo da i nema. Revizija naglašava da odsustvo etičkog ponašanja otvara prostor za nekontrolisanu korupciju, zloupotrebe i netransparentnost, dok bi jačanje javne etike moglo ublažiti prekoračenja moći i doprinijeti pravednijem donošenju odluka.
No, stvarnost BiH pokazuje potpuno drugačiju sliku. Institucije u praksi ne pokazuju nikakvu volju za stvarnim promjenama. To potvrđuju i rezultati anketa koje su revizori proveli: u jednoj od institucija čak nijedan zaposleni nije ocijenio da njihovi rukovodioci poštuju etičke principe. Još je indikativnije da Parlamentarna skupština BiH – ključna državna institucija – nije uopće odgovorila na upitnik revizora o primjeni etičkog kodeksa.
U izvještaju se navodi da najveći broj institucija nije donio etički kodeks na vrijeme, ne prati njegovu primjenu, ne izvještava o eventualnim kršenjima, niti ažurira postojeća pravila. Čak i kada postoje – ti dokumenti uglavnom ostaju mrtvo slovo na papiru. Evidencije prijava o kršenju kodeksa su rascjepkane, često nefunkcionalne i, u većini slučajeva, ne služe za analizu rizika niti za unapređivanje prakse.
Posebno je naglašeno da u institucijama BiH ne postoji etički kodeks za najviše funkcionere, dakle za osobe koje su imenovane na ključne pozicije – ministre, rukovodioce, generalne sekretare i druge visoke dužnosnike. Dok zemlje u okruženju, poput Hrvatske i Slovenije, odavno imaju jasne mehanizme i kodekse koji regulišu ponašanje najviših državnih službenika, BiH je jedina koja te standarde još nije uspostavila, uprkos preporukama GRECO-a.
Zaključak izvještaja je jasan: problem nije neznanje. Političari i rukovodioci vrlo dobro razumiju šta je javna etika – ali je ne žele primijeniti. Prava prepreka nije nedostatak propisa, već izostanak političke volje. Funkcioneri koji kontrolišu institucije ne žele pravnu državu, jer bi to ograničilo njihovu moć i mogućnost manipulacija, korupcije i trgovine uticajem.
Revizija podsjeća da analize i izvještaji ipak imaju vrijednost – oni javno dokumentuju stanje, pružaju argumente i skreću pažnju na probleme. Ali, suštinsku promjenu mogu donijeti samo oni koji vrše vlast, a oni to, očigledno, ne namjeravaju.
Zato ostaje ključno pitanje: može li etički kodeks promijeniti ponašanje onih koji svjesno i sistematski izbjegavaju etičko djelovanje? Odgovor, nažalost, revizori već nagovještavaju – može, ali samo tamo gdje postoji politička volja. A u BiH je upravljanje javnim interesom još uvijek podređeno privatnim, stranačkim i ličnim interesima vladajućih.
👉infoposkokbrčko✅️