MILIONI ZA NERETVU, A PODACI ZA ČIJE INTERESE? EU PLAĆA MJERENJA VODE DOK SE U MOSTARU PLANIRA OGROMNI AI CENTAR

Dok se evropskim novcem prati temperatura, salinitet i stanje voda Neretve radi zaštite poljoprivrede, u Mostaru se istovremeno razvija projekat ogromnog podatkovnog centra kojem su voda i hlađenje među ključnim infrastrukturnim pitanjima. To samo po sebi nije dokaz povezanosti dva projekta – ali jeste dovoljno ozbiljna okolnost da javnost traži potpune odgovore.

MoWaCLIM nije izmišljeni projekat niti je sporan njegov zvanično navedeni cilj. Projekat traje od septembra 2024. do augusta 2027, vrijedan je 1.514.937,44 eura, a 85 posto sredstava dolazi iz evropskog programa Interreg. Njegova svrha je praćenje površinskih i podzemnih voda te prilagođavanje poljoprivrede klimatskim promjenama.

Mjerne stanice prate temperaturu, salinitet, pH, električnu provodljivost, rastvoreni kisik, nitrate i druge pokazatelje. Podaci se koriste i kroz digitalnu platformu HydroAgroCloud. Prema javno dostupnim informacijama kompanije ITO, njihova AURA platforma u okviru MoWaCLIM-a povezuje hidrološke stanice i senzore, a nova mjerenja pristižu svakih 15 minuta.

I upravo tu počinju pitanja.

U Mostaru se istovremeno razvija NOVERIX, veliki kampus podatkovnih centara namijenjen umjetnoj inteligenciji, računarstvu u oblaku i računski zahtjevnim sistemima. Službena stranica projekta navodi razvoj od 50 do više od 200 MW, a kao jednu od ključnih prednosti lokacije izričito ističe postojeću vodnu infrastrukturu, pristup riječnim i podzemnim vodama te vodne dozvole potrebne za hlađenje velikih postrojenja.

To je potvrđena činjenica.

Ali nije potvrđena činjenica da se podaci MoWaCLIM-a prikupljaju za NOVERIX.

Za takvu tvrdnju trenutno nema javno dostupnog dokumenta, ugovora, prepiske ili drugog nezavisnog dokaza koji smo pronašli. Zato bi bilo neodgovorno predstaviti je kao dokazanu „digitalnu pljačku Neretve“.

Ali upravo zato institucije duguju odgovore.

Ko je vlasnik podataka prikupljenih evropskim novcem? Ko ima puni pristup sirovim podacima? Mogu li ih koristiti privatne kompanije? Postoje li ograničenja njihove komercijalne upotrebe? Jesu li podaci MoWaCLIM-a ili AURA sistema ikada dostavljeni investitorima podatkovnih centara? Postoji li bilo kakav sporazum, ugovor ili razmjena podataka između učesnika projekta i kompanija uključenih u razvoj NOVERIX-a?

Posebno je važno pitanje vode.

Sam NOVERIX javno navodi „Water & Cooling“ kao jedan od temelja projekta i govori o direktnom pristupu riječnim i podzemnim vodnim resursima. Dakle, potreba za vodom nije novinarska pretpostavka – investitor je sam predstavlja kao infrastrukturnu prednost lokacije.

Istovremeno, iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma medijima je navedeno da postojeća okolišna dozvola Aluminij Industrije obuhvata aktivnosti i postrojenja iz te dozvole te da Ministarstvo tada nije dobilo zvanične informacije NOVERIX-a o izgradnji podatkovnog centra.

Zato pravo pitanje nije treba li unaprijed nekoga proglasiti krivim.

Pravo pitanje glasi: ako se javnim novcem stvara izuzetno vrijedna baza podataka o jednom od najvažnijih vodnih sistema Hercegovine, ko garantuje da ti podaci neće završiti u službi privatnog projekta vrijednog stotine miliona?

Neretva nije privatni rashladni sistem. Podaci prikupljeni novcem građana i Evropske unije moraju imati jasno utvrđenu namjenu, vlasništvo i pravila korištenja.

Dokument koji bi dokazao da MoWaCLIM služi NOVERIX-u zasad nije pronađen.

Ali činjenica da se s jedne strane detaljno mjere vode Neretve, a s druge razvija podatkovni centar koji otvoreno računa upravo na vodu za hlađenje, sasvim je dovoljan razlog da nadležne institucije javnosti pokažu ugovore, dozvole i pravila pristupa podacima.

Jer odgovor je vrlo jednostavan: ako veze nema – dokumenti će to pokazati. Ako je ima – javnost ima pravo znati kome se, pod kojim uslovima i za čiji račun daju podaci o Neretvi.

👉infoposkokbrcko✅️✅️