U kolumni objavljenoj u ukrajinskim medijima, autori povlače paralelu između okolnosti u kojima je delegacija Republike BOSNE I HERCEGOVINE potpisala Dejtonski mirovni sporazum i aktuelnih mirovnih pregovora koji se vode povodom rata u UKRAJINI.
Prema autoru teksta u Kyiv Postu, poređenje Dejtona i ukrajinskog mirovnog procesa postaje sve prisutnije, jer oba sukoba karakterišu teritorijalna osvajanja, etničke pritužbe, snažan uticaj velikih sila i ogromne civilne žrtve. Upravo zbog toga, Dejton se u međunarodnim krugovima često spominje kao dokaz da američka moć, potkrijepljena silom, može okončati i naizgled nerješive ratove.
Međutim, za UKRAJINCE, Dejtonski sporazum nije model kojem teže, već upozorenje.
Kako navodi Kyiv Post, Dejton je doduše zaustavio ubijanje, ali je istovremeno legitimizirao etničko čišćenje, nagradio agresiju i proizveo državu koju mnogi smatraju trajno disfunkcionalnom zbog složenog, etnički podijeljenog političkog sistema nametnutog mirovnim sporazumom.
Poseban strah za UKRAJINU predstavlja dugoročna slabost institucija i politička blokada kakva je nastala u BOSNI I HERCEGOVINI nakon Dejtona.
„Kao žrtva agresije, Bosna je napravila najveće ustupke. Prije rata, bosanski Srbi su kontrolisali oko trećinu teritorije, dok im je Dejton dodijelio 49 posto zemlje. Sporazum je u suštini ratificirao etničko čišćenje, stvarajući entitet izgrađen na masovnim zločinima, uključujući genocid u Srebrenici, počinjen svega nekoliko mjeseci ranije. Predsjednik Alija Izetbegović potpisao je sporazum pod ogromnim pritiskom – iscrpljena država više nije mogla nastaviti rat, iako je bio svjestan da se time legitimizira duboka nepravda“, navodi Kyiv Post.
Kao ključna razlika ističe se pristup američke administracije tada i danas. Administracija predsjednika Billa Clintona bila je direktno i snažno uključena u Dejtonski proces, uz aktivnu ulogu vrhunskih diplomata poput Richarda Holbrookea i široku međunarodnu podršku.
Suprotno tome, prema ukrajinskom autoru, administracija Donalda Trumpa vanjsku politiku posmatra prvenstveno kroz prizmu transakcija i „dogovora“, uz nejasnu i nedosljednu posvećenost UKRAJINI. Trumpov tim, kako se navodi, nema figuru sa diplomatskom težinom, upornošću i autoritetom kakav je imao Holbrooke.
Zaključak kolumne naglašava da Dejton jasno pokazuje kako mirovni pregovori često samo formalizuju vojnu realnost na terenu – naročito u trenutku kada je jedna strana iscrpljena, a cijena nastavka rata postane neizdrživa. Upravo to je scenario kojeg se UKRAJINCI najviše pribojavaju.
👉infoposkokbrčko✅️