Prije 17 godina, 17. decembra 2008. godine, u svom stanu u sarajevskom naselju Ciglane život je okončao Ismet Bajramović Ćelo, ratni komandant Vojne policije Armije BiH i jedna od najkontroverznijih ličnosti poslijeratnog Sarajeva. Imao je 42 godine. Prema zvaničnim informacijama, izvršio je samoubistvo nakon dugogodišnje borbe s teškom bolešću i ozbiljnim psihičkim problemima.
Ismet Bajramović bio je osoba čiji je život imao dvije izrazite strane. Za jedne ratni komandant i simbol otpora u prvim danima agresije na BOSNU I HERCEGOVINU, za druge oličenje sarajevskog podzemlja, čovjek čije se ime godinama vezivalo za kriminal, nasilje i sudske procese. Upravo ta dualnost učinila ga je jednom od najintrigantnijih figura ratne i poratne historije Sarajeva.
Tokom rata, Bajramović je imenovan za komandanta Vojne policije Armije BiH, s kontrolom nad dijelovima općina Centar i Novo Sarajevo. Njegovo ratno djelovanje ostavilo je dubok trag, ali je istovremeno bilo praćeno brojnim optužbama, uključujući sumnje u ratne zločine i zloupotrebe položaja. Te optužbe nikada nisu pravosnažno okončane osuđujućim presudama, ali su godinama pratile njegovo ime.
Teško ranjavanje 1993. godine, kada je snajperski metak prošao kroz srce, trajno je obilježilo njegovo zdravstveno stanje. Nakon više operacija i dugotrajnog liječenja, Bajramović je ostatak života proveo boreći se s posljedicama ranjavanja, srčanim problemima i ovisnošću o jakim opijatima protiv bolova. U posljednjim godinama života njegovo psihičko stanje se ozbiljno pogoršalo, što su potvrđivali i ljekari Kliničkog centra u Sarajevu.
U poratnim godinama, Bajramović je često bio u centru pažnje javnosti. Mediji su ga opisivali kao jednog od ključnih ljudi sarajevskog kriminalnog miljea, dok su njegovi bliski prijatelji tvrdili da je riječ o čovjeku koji je nosio teret rata, bolesti i vlastite prošlosti. Njegov životni stil, javni nastupi i veze s politikom i sportom dodatno su hranili mit o Ćeli kao sarajevskoj legendi, ali i kontroverzi bez presedana.
Neposredno prije smrti, Bajramović je bio u izuzetno teškom fizičkom i psihičkom stanju. Prema svjedočenjima bliskih osoba, koristio je velike količine morfija, patio od akutnih psihičkih epizoda i povlačio se iz javnog života. Smrt bliske sestre dodatno je pogoršala njegovo stanje. Dana kada je izvršio samoubistvo, zamolio je suprugu i brata da napuste stan, nakon čega je pucnjem iz pištolja okončao život.
Smrću Ismeta Bajramovića Ćele završena je jedna mračna, ali i simbolična epoha Sarajeva. Nestao je jedan od posljednjih ratnih komandanata čije je ime istovremeno budilo strah, poštovanje, kontroverzu i mit. Njegova priča ostaje podsjetnik na ratne traume, nerazriješene društvene kontradikcije i cijenu koju su mnogi platili u godinama nakon rata.
👉infoposkokbrčko✅️