Gašenje proizvodnje u zeničkoj željezari, nekada simbolu industrijske snage Bosne i Hercegovine, postaje slika dubljeg problema – sistemskog nemara i neodgovornosti vlasti. Umjesto hitne reakcije i konkretnih mjera, javnost svjedoči tišini i potpunom izostanku interesa za sudbinu jedne od ključnih privrednih grana.
Gubitak radnih mjesta u Koksari u Lukavcu prošao je gotovo bez reakcije, iako su upozorenja jasno ukazivala da bi pad željezare mogao izazvati lančanu reakciju i ugroziti desetine povezanih kompanija. Procjene govore da bi posljedice mogle značiti nestanak čak 12.000 radnih mjesta, što bi predstavljalo jedan od najtežih ekonomskih udaraca nakon rata.
Institucije koje bi trebale djelovati odlučno nisu ponudile rješenja. Vijeće ministara BiH odbacilo je prijedloge koji su mogli voditi ka stabilizaciji, bez ikakve alternative, ostavljajući dojam da sudbina industrije nije prioritet.
Dok se temelji domaće ekonomije urušavaju, politički fokus preusmjeren je na predizborne kalkulacije, međunarodne aktivnosti i političke rasprave. U takvom okruženju, inicijative za spas industrije dolaze uglavnom od sindikata i radnika, dok vlast ostaje pasivna i udaljena od stvarnih problema.
Sličan obrazac viđen je i ranije, kada su ignorisana upozorenja o stanju željezničke infrastrukture, što je dodatno produbilo ekonomske gubitke. Danas se ponavlja isti scenario – upozorenja postoje, ali reakcije izostaju.
Odlazak još jednog industrijskog giganta ne znači samo ekonomski pad. To je pokazatelj dubljeg, moralnog sloma sistema u kojem sudbina hiljada radnika i njihovih porodica postaje sporedna u odnosu na političke interese i kratkoročne ciljeve vlasti.
👉infoposkokbrčko✅️