Dok sve više evropskih zemalja eksperimentiše sa četverodnevnim radnim tjednom, Bosna i Hercegovina ostaje na suprotnoj strani te priče – s dužim radnim vremenom i sporim promjenama u organizaciji rada.
U nekoliko država EU i šire, kompanije i institucije testiraju skraćeni radni tjedan kako bi povećale produktivnost i smanjile stres zaposlenih. Island je među najpoznatijim primjerima gdje je dio radnika prešao na četverodnevni model, uz zadržavanje plata i bez pada učinka. Slične prakse pojavljuju se i u Njemačkoj i drugim zemljama, gdje se sve više govori o fleksibilnijem radu i ravnoteži između privatnog i poslovnog života.
U Bosni i Hercegovini, međutim, situacija ide u drugom smjeru. Prema podacima Eurostata, radnici u BiH u prosjeku rade više od 41 sat sedmično, što je među najvišim vrijednostima u Evropi, odmah iza Srbije i Turske.
Dok se u Evropi radni tjedan prosječno skraćuje na oko 36 sati, BiH i dalje ostaje u grupi zemalja s dužim radnim vremenom.
Stručnjaci upozoravaju da se u BiH četverodnevni radni tjedan gotovo i ne razmatra ozbiljno, jer se često smatra da ekonomija i produktivnost još nisu na nivou koji bi omogućio takve modele.
Ipak, pojedine analize i iskustva iz inostranstva pokazuju da skraćeni radni tjedan može donijeti veću efikasnost, manje izostanaka i bolju motivaciju radnika. Upravo zbog toga, u Evropi se sve više firmi okreće ovom modelu, dok u BiH takvi eksperimenti ostaju rijetkost.
Paradoks je jasan – dok se evropsko tržište rada polako prilagođava novim trendovima, BiH i dalje ostaje vezana za duže radno vrijeme, uz sve izraženije pitanje da li je takav model dugoročno održiv.