Nedavno otkriveni slučajevi trgovine ljudima, u kojima su žrtve dvije maloljetnice, ogolili su ozbiljne pukotine u sistemu zaštite djece u Tuzlanskom kantonu. Posebno se ističu problemi smještaja, tretmana i institucionalne brige za djecu koja su preživjela nasilje, eksploataciju i dugotrajne traume.
ŽRTVE KOJE NEMA KO DA ZAŠTITI
Prema važećem protokolu, djeca žrtve trgovine ljudima, prosjačenja i drugih oblika eksploatacije trebaju biti smještena u Prihvatilište Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla – jedino takvo u kantonu.
Direktorica Doma, Amila Šećerbegović, pojašnjava:
“Opservacija traje 7 do 10 dana, nakon čega stručni tim odlučuje da li je Prihvatilište adekvatno ili je potreban drugi vid zbrinjavanja.”
No, u praksi je situacija mnogo teža. Djeca sa poremećajima u ponašanju, nastalim kao posljedicom trauma, nerijetko ostaju bez jasnog plana brige.
“NISU NIČIJA BRIGA”
Udruženja koja rade s djecom godinama upozoravaju da je sistem rascjepkan, neorganiziran i neosjetljiv na potrebe najranjivijih.
Mirsada Bajramović iz Udruženja “Zemlja djece u BiH” ističe:
“Ova djeca često imaju teške poremećaje u ponašanju. Ispostavlja se da nisu ničija briga.”
DNEVNI CENTAR POSTOJI, ALI NEDOSTAJU KADROVI
Dom za djecu bez roditeljskog staranja otvorio je u julu novi Dnevni centar namijenjen upravo djeci s poremećajima u ponašanju.
Međutim – nije dovoljan.
Problem je nedostatak kadrova i saglasnosti Ministarstva za dodatno zapošljavanje.
Šećerbegović navodi:
“Sve je spremno, ali bez saglasnosti vlade ne možemo širiti djelovanje ni zapošljavati stručnjake.”
STRUČNJACI UPOZORAVAJU NA RASCJEPKAN SISTEM
Profesorica dr. Lejla Kuralić-Čišić naglašava da sistem nema koordinaciju:
“Ključni problem je fragmentacija. Svako radi za sebe – socijalna zaštita, zdravstvo, obrazovne institucije… Djeca ne dobijaju ono što im treba.”
Bez integrisanog pristupa, djeca se vraćaju na ulicu, u rizična okruženja ili se ponovo izlažu eksploataciji.
RJEŠENJA POSTOJE – VOLJE NEMA
Stručnjaci tvrde da postoje jasna rješenja:
- specijalizirani tretmanski centri,
- bolja međuinstitucionalna saradnja,
- hitna kadrovska pojačanja,
- sistemska briga, a ne privremena “gašenja požara”.
Ali, nadležno ministarstvo u TK godinama ne daje saglasnosti za proširenje kapaciteta odgojnih centara, niti zapošljavanje stručnjaka.
ZAKLJUČAK
Najranjivija djeca u Tuzlanskom kantonu ostaju u “praznom prostoru” između institucija.
Bez sistemske brige, ova djeca ostaju – ničija briga.
👉 infoposkokbrčko✅️