Svaki put kada govorimo o lošem stanju u državi, prva reakcija je traženje krivca u vlasti. Kritike su glasne, nezadovoljstvo je veliko, a razočarenje sve prisutnije. Međutim, rijetko se postavlja pitanje koje suštinski mijenja perspektivu – koliki dio odgovornosti nosimo mi kao građani?
Država nije odvojena od nas. Ona nije neka daleka struktura koja postoji sama za sebe. Država smo svi mi, kroz naše svakodnevne odluke, postupke i navike.
Kada ne tražimo fiskalni račun, svjesno učestvujemo u sistemu utaje poreza. Možda se to čini kao beznačajan čin, ali kada se takvo ponašanje ponavlja na hiljade puta dnevno, posljedice postaju ogromne. Taj novac nedostaje u javnim fondovima, a onda se pitamo zašto su putevi loši, bolnice opremljene nedovoljno, a škole zapostavljene.
Sličan obrazac ponašanja vidljiv je i kod kupovine polovnih automobila, gdje se često pristaje na prikazivanje niže cijene kako bi se platio manji porez. Takve odluke donose kratkoročnu korist pojedincu, ali dugoročno štete cijelom društvu.
Korupcija je dodatni problem koji se duboko ukorijenio. Od sitnih “znakova pažnje” do ozbiljnih mita, svi su svjesni kako sistem funkcioniše. Ipak, uprkos negodovanju, mnogi i dalje učestvuju u tome, pravdajući se da drugačije ne može. Istina je drugačija – može, ali zahtijeva ličnu odgovornost i spremnost da se odbije učestvovanje u takvim praksama.
Građanski aktivizam je slab. Rijetko se izlazi na proteste, rijetko se traži odgovornost i konkretne promjene. Umjesto toga, nezadovoljstvo se najčešće izražava na društvenim mrežama, gdje riječi ostaju bez stvarnog efekta.
Političari nisu izvan društva. Oni su njegov odraz. Ako društvo toleriše nepravdu, zaobilazi zakon i učestvuje u korupciji, teško je očekivati drugačije ponašanje onih koji vode državu.
Zbog toga promjena ne počinje na izborima, već u svakodnevnim odlukama svakog pojedinca. Kada počnemo tražiti račune, odbijati mito i birati poštenje čak i kada je teže, tada stvaramo temelje za zdraviji sistem.
Tek tada možemo s pravom tražiti odgovorniju vlast i uređeniju državu. Do tada, realnost je jednostavna – živimo u sistemu koji smo sami, svjesno ili nesvjesno, pomogli da se izgradi.
👉infoposkokbrčko✅️